Nakon priznanja ubojstva saudijskog novinara Jamala Khashoggija u saudijskom konzulatu u Istanbulu, Saudijska Arabija dospjela je u žarište svjetske javnosti i svi se pitaju kakva je to zemlja koja sebi sve dopušta?
Saudijska Arabija najveći je izvoznik nafte na svijetu i prvo arapsko gospodarstvo, ima druge najveće svjetske rezerve nafte, nakon Venezuele. Kao vodeći svjetski izvoznik nafte, koja čini 90 posto izvoza i 75 posto BDP-a, jako je bogata, ali i konzervativna kraljevina u kojoj se drastično krše ljudska prava, dok je položaj žena pun ograničenja.
Ekstremistički zakon i Ustav
Saudijska Arabija nasljedna je monarhija u kojoj su političke stranke zabranjene. Od 1992. na snazi je fundamentalistički ekstremistički zakon upisan u ustav, koji se temelji na šerijatskom zakonu prema kojem žene tretiraju kao stvari, zamotane od glave do pete, bez ikakvih prava, ne smiju glasati. Preljub se kažnjava kamenovanjem do smrti, homoseksualnost javnim smaknućem, krađa odsijecanjem ruke, teško razbojstvo razapinjanjem na križ, imaju smrtnu kaznu, radikalne metode obračuna s onima koji ne podržavaju režim.
Video - Britanka koja se udala za ISIL-ovca: Djecu sam rodila samo kako bi postali ubojice
Iako Saudijska Arabija sebe smatra zaštitnikom islamskog sunizma, a prakticiranje svake druge vjere je službeno zabranjeno, ta zemlja uopće ne prakticira islamski sunizam, već radikalni vehabizam. Vehabizam je zapravo pokret u islamu koji se utemeljio krajem 17. i početkom 18. stoljeća te nastao političkom podjelom u Saudijskoj Arabiji krajem 17. stoljeća. Dioba je napravljena između političkog i religijskog života muslimana, pri kojem je religijski život kontroliran od strane vehabijskih izvornika.
Njegov pokretač je Muhammad Abd al-Wahhab, reformator islama, podrijetlom iz Saudijske Arabije. Vehabizam se često, s politički insceniranom podlom namjerom, povezuje s ekstremnim tumačenjem i terorističkim organizacijama koja se pripisuju islamu poput ISIL-a, Al-Qa’ide... Vehabizam je zapravo puristički, sasvim totalitaran, ali i vrlo konzervativni pokret reformi u islamu, koji je Muhammad Abd al-Wahhab utemeljio u 18. stoljeću. U svom rodnom Najdu, u dubokoj unutrašnjosti Arapskog poluotoka, taj se vjerski reformator veže na Saudsko pleme, tako da je poslije, u 20. stoljeću, vehabizam postao vodeća religiozna ideologija u Saudijskoj Arabiji, državi utemeljenoj 1932. godine.
Saudijska Arabija obuhvaća najveći dio poluotoka Arabije u jugozapadnoj Aziji. Veća naselja smještena su na zapadu Saudijske Arabije te na obali Perzijskoga zaljeva, gdje su uz naftna ležišta nastali novi gradovi. Danas te gradove naseljavaju nomadi i stranci na privremenom radu, uglavnom iz Jemena, Egipta, Sirije, Jordana, Pakistana, Indije, Irana te mnogobrojni Europljani i Amerikanci. Većina stanovnika od 24 milijuna, koliko Saudijska Arabija ima, živi u gradovima pa je udio gradskog stanovništva 86,7 posto. U zemlji u kojoj je 622. rođen islam nalaze se dva glavna najveća sveta mjesta za muslimane, Meka i Medina. Svake godine više od dva milijuna muslimana iz cijelog svijeta dolazi tu na hodočašće, što je dodatni prinos toj zemlji jer se proračun puni i prihodima od hodočašća. Ta sveta mjesta vjernici obilaze tijekom cijele godine i, kad nisu hodočašća, pa ih godišnje posjeti više od 20 milijuna muslimana. Posjet Meki za muslimane je izuzetno važan jer im otvara put prema raju, on je stup islama i smatra se krunom svega što se štuje u islamu.
Čista prijevara
Zapad je vjerovao da će prijestolonasljednik Muhammad bin Salman preusmjeriti zemlju. Iako je obećao “umjerenu” i “tolerantnu” Saudijsku Arabiju, u želji da raskine s imidžom zemlje koju se smatra izvoznikom vehabizma, radikalne verzije islama kojom su inspirirani mnogobrojni džihadisti, sva obećanja pokazala su se čistom prijevarom. Saudijska Arabija danas je mnogo radikalnija glede ljudskih prava nego prije dolaska na vlast princa Muhammada bin Salmana.
Tridesettrogodišnji princ u posljednjih nekoliko godina profilirao se kao svojevrsna politička zvijezda, no istovremeno su mnogi bili spremni istaknuti kako ta zvijezda ima i svoju tamnu stranu. Muhammed bin Salman sin je saudijskog kralja Salmana, koji se na čelu monarhije nalazi od početka 2015. godine, diplomirao je pravo na Sveučilištu kralja Sauda i ušao u politiku s 24 godine. Otac ga je imenovao savjetnikom i od tada ga princ bin Salman prati na raznim političkim pozicijama. Nakon smrti kralja Abdulaha i dolaska kralja Salmana na prijestolje Mohammed je imenovan ministrom obrane i od tada kreće njegov snažan politički zamah koji traje sve do danas.
Sa samo 12 godina princ Muhammad bin Salman bio je na sastancima svog oca Salmana, tadašnjeg guvernera provincije Riyad u Saudijskoj Arabiji. Princ Muhammad još u tinejdžerskim danima počeo se baviti trgovanjem dionicama i nekretninama. Kao očev privatni savjetnik vodio je sudstvo nakon što je njegov otac proglašen guvernerom 2012. Kritičari tvrde da je princ već tad stekao golemo bogatstvo, no ono što ga naravno puno više zanima jest moć. Kad je Salman početkom 2015. postao kralj, već je bio dosta bolestan i dementan te se snažno oslanjao na svog sina. Zbog toga je princ Muhammad bin Salman postao najmoćnija osoba u Saudijskom Kraljevstvu, gospodar života i smrti u zemlji u kojoj se bez njega ne donosi nijedna odluka.
Račun u banci uz odobrenje supruga
Princ bin Salman u početku se pokazao kao najveći reformator saudijskog društva, zbog čega je primio brojne pohvale međunarodne javnosti. Znatno je ograničio ovlasti tzv. religijske policije i ukinuo zabranu ženama da voze automobile. Ove godine prvi je put otvoreno javno kino, Saudijkama je omogućeno da bez muške dozvole pokreću vlastiti biznis, a dopušten im je odlazak na sportske stadione. No, najavljene reforme tu su stale. Ekstremno bogati Saudijci žene tretiraju kao stvari, zamotane su od glave do pete i nitko im ne smije vidjeti lica. Saudijska Arabija zemlja je u kojoj žene ne smiju otvoriti bankovni račun bez odobrenja supruga, ne smiju izaći iz kuće bez pratnje, u kojoj moraju poštovati strogi kodeks odijevanja. Jedno od osnovnih prava, pravo glasa, dobile su tek 2015. godine.
