Hrvatska komora arhitekata objavila je nominacije za svoje godišnje nagrade za radove koji predstavljanju istaknuti profesionalni doprinos u područjima arhitekture, urbanizma i konceptualnog promišljanja. Dva su projekta u konkurenciji za Medalju za urbanizam, Zbornik radova urbano-ruralne veze Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj te projekt Revitalizacija prostora uz rijeku Savu u Zagrebu s osvrtom na uređenje toka u cjelini autora Zorana Hebara.
Ovaj ugledni zagrebački arhitekt stoji iza brojnih autorskih ostvarenja koja danas obilježavaju više hrvatskih urbanih sredina, a aktivan je i kao potpredsjednik Udruge hrvatskih urbanista. Među svoja najvažnija ostvarenja arhitekt ubraja Centar Kvaternikov trg, s kojim je pobijedio na urbanističko-arhitektonskom natječaju 1980., a u sklopu kojeg je i nova tržnica, prva javna garaža u Zagrebu. Zatim je tu naselje POS Špansko-Oranice, u kojem je projektirao dvije zgrade, sve parkove i trgove s pješačkim ulicama. Mnogi će se Zorana Hebara sjetiti i kao autora parkovnog uređenja Trga žrtava Ovčare na Mitnici s fontanom i spomenikom poginulima na Ovčari. Uz niz vrijednih radova ovaj zagrebački arhitekt jedan je od tri dobitnika Anketnog urbanističkog natječaja za priobalje Save, a upravo iz te tematike je i Hebarova knjiga nominirana za medalju Hrvatske komore arhitekata.
– Želim da se moj tridesetogodišnji rad vezan uz Savu spoji. Riječ je o studijama, projektima, natječajima, planovima, izlaganjima na stručnim i znanstvenim skupovima. Drugi je razlog osobni. Od djetinjstva sam vezan uz Savu. Kupao sam se u drvenim košara-bazenima i samoj rijeci, veslao, igrao ping-pong i košarku, trčao i vozio bicikl po nasipu. I živio sam uz sam nasip pokraj Veslačkog kluba Zagreb. U mirovini sam pa imam vremena za sređivanje dokumentacije, ali i dojmova – kaže te dodaje kako je Sava izvorište života Zagreba, a kao urbanist istraživao je i analizirao razvoj odnosa grada i rijeke i želio dati i svoj mali doprinos razmišljanjima o njegovu poboljšanju. Tok Save kroz Zagreb često je obrađivana tema u domaćim medijima, posljednjih se godina piše o projektu Zagreb na Savi. Iako nije još stigao do realizacije, ipak ima vidljivih pomaka.
– Postignut je napredak u razmišljanju. To se odnosi na odustajanje od (pre)velikih brana s hidroelektranama i povišenim nasipima te njihovu zamjenu malim stepenicama u širini korita rijeke, planiranju ribljih staza i prevodnica za manje brodove. Odustalo se od luke kod Velike Gorice. Uređenje prostora Save i priobalja važno je kako bi to bio javni, svim građanima i posjetiteljima dostižan i lijep dio grada – objašnjava. Unutar projekta posebno se raspravljalo o nekoliko točaka. Z. Hebar smatra da nema opasnosti da ubrzani tok Save bez ustava dovede do nestašice vode.
– Po mojim saznanjima, to se neće dogoditi, samo se razina podzemne vode snižava – smatra. Trebalo bi ispitati kakve bi posljedice imala gradnja energetskih objekata, čiji se troškovi procjenjuju na 1,2 milijarde eura, na krajolik, probleme u plovidbi, otežano kretanje riba, podzemne vode, otežan pristup rijeci, promjene u zaobalju i njegova zaštićena područja. Postoje i načini zaštite od poplava da prostor oko rijeke Save bude revitaliziran.
– Za zaštitu od poplava trebalo bi primijeniti princip “room for the river”, ispuštanje dijela velikih voda u okolne zelene i jezerske prostore kao retencije. Na širem zagrebačkom području niz je bivših i sadašnjih šljunčara i rukavaca. Kad bi ih se koristilo kao povremene retencije, poboljšao bi se ekološki aspekt i bioraznolikost. Rijeci ne treba nametati tehnička rješenja, već njih prilagođavati obilježjima rijeke – misli dipl. ing. arh. Zoran Hebar.
kojem Savi? je li Kovačeviću?