Nakon prijetnji smrću visokom međunarodnom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu na društvenim mrežama te “prijateljskih” savjeta političara da pripazi kakvu bi eventualno odluku mogao donijeti o izmjenama izbornog zakona, nova faza histerije probošnjačkih političara i dužnosnika jučer je bila da se Bošnjacima sprema “sudbina kao u Srebrenici” te da je jedna od alternativa “novi rat”.
Gebelsovski pritisak
Na Twitteru je stanoviti Denis Sulić napisao da će Schmidt “biti gotov za 24 sata” ako nametne izborni zakon, ravnatelj Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić poručio je pak da Bošnjaci nemaju izbora nego otići u Anadoliju ili neki novi rat, a bivši dužnosnik Komšićeve Demokratske fronte Reuf Bajrović da je riječ o ostvarenju plana Herceg-Bosne te da Bošnjacima prijeti “najgori dan nakon pada Srebrenice”.
Nastavak je to istoga gebelsovskog pritiska bošnjačkih političara i javnosti kojem su međunarodni diplomati bili izloženi i u vrijeme pregovora o izmjenama izbornoga zakona koji su vođeni u Neumu ili Sarajevu ranije ove godine. Američki diplomat Matthew Palmer čak je proglašen prosrpski orijentiranim zbog suprugina podrijetla, a europska dužnosnica Angelina Eichhorst HDZ-ovom lobisticom. U konačnici sve hrvatske političare iz BiH ili RH koji zagovaraju ravnopravnost Hrvata i sprječavanje scenarija da se nametanje Željka Komšića u Predsjedništvo BiH preseli i u kudikamo važniji Dom naroda proglašavalo se reinkarnacijom Herceg Bosne, trećeg entiteta i podjele BiH.
Kada se pak razgrne suština eventualne Schmidtove odluke o izbornoj reformi, o čemu se nagađa, vidljivo je da većina bošnjačkih političara, čast iznimkama, nastoji spriječiti bilo kakvu izbornu reformu i zadržati status quo. A taj status quo omogućava da na izborima 2. listopada uz Željka Komšića Hrvatima nametnu i šest izaslanika za federalni Dom naroda, što je dovoljno da uspostave izvršnu vlast bez ključnih hrvatskih stranaka. Kada se pak dalje ide u razradu detalja koji su procurili u javnost iz Ureda visokog predstavnika, što je također nezabilježeno u 27-godišnjem postojanju ureda međunarodnih upravitelja, jasno je da, primjerice, Bošnjaci ne bi mogli Hrvatima nametnuti izaslanike za federalni Dom naroda iz dviju županija, Unsko-sanske i Bosansko-podrinjske.
Najdrastičniji je upravo primjer iz ove posljednje sa sjedištem u Goraždu, gdje živi samo 23 Hrvata. A tamošnji Hrvat izaslanik u Domu naroda je Edim Fejzić, Bošnjak koji se lažno izjašnjava, ali i presuđeni kriminalac koji je kupovao glasove na izborima. Nedavno je preminuo Anel Šahinović, Hrvat izaslanik u federalnom Domu naroda iz Velike Kladuše. Nakon njega u taj dom kao zamjena ulazi još jedan lažni Hrvat, Razim Halkić, koji je također nedavno optužen za korupciju.
Skrnavljenje Daytona
Dakle, bit cijele harange je nastavljanjem glumljenja žrtve, ustrašiti dužnosnike međunarodne zajednice kako ne bi donijeli odluku kojom bi spriječili dalje skrnavljenje duha i slova Daytonskoga mirovnog sporazuma. U tome smislu imaju puno opravdanje provesti presudu ustavnoga suda u predmetu Bože Ljubića o sprečavanju takvih zloporaba.
Jednako kao što je to učinio visoki međunarodni predstavnik Wolfgang Petritsch 2002., kada je u djelo proveo presudu po apelaciji Alije Izetbegovića o konstitutivnosti naroda, što je u konačnici i potaknulo bošnjačku stranu da od Federacije BiH izgradi mini bošnjačku državicu bez utjecaja Hrvata. Upravo kakva je to kao pandan danas Republika Srpska.
Ja kako sam shvatio po ovom izbornom zakonu Hrvat iz mjesta gdje je njegov narod bio etnički očišćen tokom rata ne može da bude hrvatski delegat za Dom naroda jer Hrvata u tom mjestu/kantonu nema dovoljno? I mora dakle da se iseli iz rodnog kraja i odseli u kanton gdje ima više Hrvata i da se tamo kandiduje?