Ofenziva na Schulza. Tako se ukratko može opisati jučerašnji pritisak njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera na predsjednika njemačkog SPD-a Martina Schulza kako bi on napokon pristao koalirati s CDU-om Angele Merkel, čime bi Njemačka konačno dobila vladu. Naime, prije nekoliko se dana iz pregovora oko formiranja koalicije povukao liberalni FPD, čime je mogućnost sastavljanja vlade bez SPD-a pala u vodu. A Schulz o koaliciji ne želi ni čuti.
Sedam scenarija
Kako je SPD na izborima izborio svoj najlošiji rezultat u stranačkoj povijesti od Drugog svjetskog rata do danas, Schulz smatra kako bi novi izbori mogli samo popraviti rezultat, te kako na ponovljenim izborima SPD ovaj put, umjesto nešto više od 20, mogao osvojiti i više od 30 posto glasova te sa Zelenima i Linke formirati sljedeću vladu. Pri tome Schulz računa kako bi se upravo SPD-u mogao preliti bar djelić glasova na koje računa Angela Merkel, ali i da bi birači upravo Schulza prepoznali kao alternativu koja bi mogla zaustaviti rast radikalno desnog AfD-a. No ova je računica na vrlo krhkim i klimavim nogama, čega je svjestan i dio vodstva SPD-a koji počinje kritizirati Schulza zbog njegova tvrdog stava i odbijanja bilo kakve pomisli u koaliciji. I dok Njemačka iščekuje što će se na kraju dogoditi, hoće li biti formirana manjinska vlada koja bi bila vrlo nestabilna i koju ne želi ni sama Angela Merkel, ili će se ići na nove izbore, analitičari važu koje su sve opcije ostale do kraja godine. Njih je nekoliko, a nijedna od njih nije savršena.
Prva opcija koju ocjenjuju relativno izvjesnom svojevrsna je politika kontinuiteta, odnosno održavanje trenutnog statusa quo. Po ovom scenariju, Angela Merkel i dalje ostaje kancelarka, predsjednik Njemačke još ne raspisuje izbore, no većinske vlade nema. To bi značilo i da neće biti donesen državni proračun za 2018. godinu, te da će financiranje države u sljedećem periodu biti vrlo otežano. Plaćat će se samo najnužniji računi, a neće biti prostora za dodatne troškove, uključujući ni za povećanje policijskih snaga o čemu se već dugo razgovara.
Drugi mogući scenarij je da predsjednik raspušta parlament, a izbori se zakazuju za proljeće sljedeće godine. Ovo je također scenarij koji analitičari ocjenjuju vrlo izvjesnim.
Vrlo malo analitičara daje šanse scenariju u kojemu članovi drugih stranaka, bojeći se da neće dobiti prolaz na novim izborima, na tajnom glasovanju u parlamentu potvrđuju Merkel za kancelarku apsolutnom većinom glasova.
Četvrti scenarij, koji uključuje Schulza, pak ima relativno velikih šansi, procjenjuju analitičari. Po ovom scenariju Schulz bi mogao promijeniti mišljenje, pristati na koaliciju svoje stranke s CDU-om i u vladi zauzeti mjesto ministra vanjskih poslova. Procjenjuje se kako bi ovo rješenje moglo izdržati dvije godine.
Peta opcija, koja gotovo i nema nikakve šanse za ostvarenje je povratak FDP-a za pregovarački stol i uspostava Jamajka-koalicije oko koje se spore već mjesec dana. Šesta opcija je stvaranje manjinske vlade pri kojoj bi Angela Merkel za svaku iole značajniju odluku morala davati cijeli niz ustupaka. Ova opcija ima srednje velike šanse za ostvarenje. Sedma, posljednja mogućnost je da kancelarka Merkel podnese ostavku i otvori nove mogućnosti razgovora i koalicijskih kombinacija. No ova je opcija vrlo malo izvjesna, iako dio SPD-a računa na ovakav razvoj događaja.
Bez ikakvog iskustva
Puno toga će ovisiti o uspjehu pregovora njemačkog predsjednika Steinmeiera i samog Schulza, no jasno je kako se Njemačka ovoga trenutka nalazi u parlamentarnoj krizi kakvu nikada nije iskusila i s kakvom nema apsolutno nikakvog iskustva. Imajući na umu kako je Njemačka vodeća zemlja Europske unije, sasvim je jasno kako ovo nije samo njemački već europski problem koji se želi što prije riješiti. Problem o kojem ovisi niz pitanja izvan Njemačke.
