Hrvatska je zemlja polupanih lončića u kojoj je, osim lakih droga, kriminalizirano i poštivanje kolektivnih ugovora, poručuje Sindikat državnih i lokalnih službenika nakon što je Vlada naložila razrješenje predsjednika uprave kutinske Petrokemije zbog isplate regresa zaposlenicima te tvrtke u većinskom državnom vlasništvu, čemu je povod bio upravo komentar SDLSN-a.
Ukazali su, naime, na činjenicu da se od državnih i javnih službi traži odricanje od materijalnih prava u korist socijalno ugroženih, dok se istovremeno takva prava isplaćuju u državnim tvrtkama, k tome i gubitašima, zapitavši se jesu li kolektivni ugovori koje imaju državni i javni službenici manje vrijedni od onih u državnim tvrtkama.
Premijerka je na to promptno naredila smjenu čelnika rečene državne tvrtke, a kolege sindikalci iz Petrokemije uzvratili su da oni rade i proizvode u teškim uvjetima u kojima ni dva sata ne bi izdržali službenici, koje financiraju čak i kada proizvode gubitke...
- O tome jesu li policajci, pravosudni policajci i zatvorski čuvari, poreznici, carinici, inspektori, savjetnici, administrativni i računovodstveni referenti, liječnici, medicinsko osoblje, socijalni radnici, profesori i nastavnici manje radnici od onih koji rade u "proizvodnji" i mjeri li se proizvodnja samo u kilogramima i tonama ili i intelektualnim uslugama može se i treba razgovarati. Kao što se može i treba razgovarati zašto jedni zaposlenici kojima je poslodavac Vlada imaju uskrsnicu, a drugi nemaju - poručuje Siniša Kuhar, glavni tajnik SDLSN-a, i dodaje:
- Istina je, državni službenici nisu se odrekli uskrsnice kao radnici Petrokemije, ali ne zato jer su sebični, nego zato što je nemaju. Istina je i da božićnica i regres u državnoj službi zbrojeni vrijede koliko i isplaćeni regres u Petrokemiji. Nisu se mogli odreći ni toplog obroka u znak solidarnosti sa nezaposlenima jer ga, za razliku od kolega u javnim poduzećima nemaju. I kad se govori o tome tko financira državne i javne službe prešućuje se da jednaka porezna davanja imaju građani koji su zaposleni u gospodarstvu i javnom sektoru. Naravno, može se razgovarati o tome trebaju li nam i ako nam trebaju kakve bi trebale biti državne i javne službe, ali i tvornice gnojiva, brodogradilišta, željezare i druga industrijska postrojenja. U međuvremenu, zemlja nam klizi u propast. Sa ili bez regresa i bez obzira na to tko je u pravu.
Polupani lončići? ma mi smo zemlja razbijenog staklenog otpada