U svega nekoliko mjeseci SDP je toliko “pokrao” HDZ da se glavna oporbena stranka mora u hodu prestrojavati. SDP je, naime, “prisvojio” metode mobiliziranja članstva i simpatizera, uletio je na neprijeporni HDZ-ov teren obrane i zastupanja nacionalne i državotvorne ideje, a vlada Zorana Milanovića više se ne libi ni oštre retorike u prijeporima sa Slovenijom, Srbijom, pa i BiH kada su u pitanju hrvatski nacionalni interesi.
Milanović ustaje i u obranu Domovinskog rata, a organizirao je i velebni vojni mimohod, dakle događaj s kojim bi se još do prije nekoliko mjeseci u SDP-u samo sprdali, a kamoli krenuli ga organizirati. Tek je nekoliko mjeseci prošlo od znamenite Milanovićeve floskule “mi ili oni”, no to mu je bila, izgleda, zadnja takva greška. Nakon što su ga oporbenjaci dočekali na nož, jer da dijeli naciju na dva neprijateljska pola, Milanović je promijenio i retoriku i ponašanje. Sada su u modi nacionalno zajedništvo, konsenzus, obrana granica i Oluje.
Promijenjena je i retorika, HDZ se sve manje naziva kriminalnom organizacijom, a SDP-ovi su jastrebovi (poput N. Stazića i Ž. Jovanovića) u defenzivi. Vidjet će se jesu li ti momci samo na odmoru pa se neće histerično napadati HDZ ili se možda samo čuvaju za buduće napade na – Tomislava Karamarka, koji je sve očitije glavni “target”, a ne više HDZ. Kako HDZ odgovara na to Milanovićevo “hrvatovanje”? Pokušali su mu minirati održavanje vojnog mimohoda, no nije uspjelo.
Organizirali su velebnu svečanost u Kninu, no nije se dogodilo ništa što bi bilo različito od prije, a spajanje alternativne proslave u Čavoglavama s Kninom nije dalo očekivane efekte jer su mediji više prostora dali mimohodu, a Knin sveli na Thompsona i nekoliko incidenata od kojih su lako napuhali “ustašku guju”. HDZ-ov najjači kontraargument protiv Milanovićeve vlasti i dalje je ekonomska šteta, gubitak radnih mjesta, nepovlačenje novca iz fondova EU i beskrajno zaduživanje koje je producirala aktualna vlast. No to nije dovoljno.
SDP i dalje poduzima agresivne korake pa sada kopira i domoljubnu koaliciju te stvara svoju široku bazu i barem parolaški ulazi i u centar. Paradiranje Gordana Marasa, koji u izbornu koaliciju zove i opskurne stranke poput Autohtonog i Demokratskog HSS-a, dokazuje da se SDP sprema boriti i za najmanji grumen birača. Pa onda vrijedi i sinergija s političkim mališanima jer ove dvije pobunjeničke seljačke stranke mogu zbuniti i prevesti na “krivu” stranu nekoliko desetaka tisuća birača. A izbori za predsjednika RH najbolje su pokazali koliko važno može biti 20 do 30 tisuća glasova.
SDP će alternativnim “seljacima” platiti jednim saborskim mandatom, no HDZ već ima više ovakvih “klijenata”. Računica o koaliciji i s malecnima funkcionirala je dok se očekivalo da će HDZ-ova koalicija osvojiti dvije trećine mandata pa onda ni “Beg nije cicija”. Sada, kada je neizvjesnije, svako saborsko mjesto je važno i počinje grčevita borba za pozicije na izbornim listama. HDZ bi brzo trebao pokazati da ima novu ideju kako oponirati agresiji SDP-a. Istina, postoji ideja da se blagonaklono gleda na jačanje bloka oko Josipovića, kao konkurenta SDP-u, no ta se ideja i s Marsa čini koliko lažnom, toliko i apsurdnom. Na kraju, ovaj otklon SDP-a prema nacionalnom i centru, koliko ugrožava HDZ-ovu poziciju, toliko ga zapravo i približava HDZ-u. U nekoj budućnosti, čini mi se, bit će jednostavnije stvoriti veliku koaliciju nego baviti se nezasitnim apetitima tzv. koalicijskih partnera “kokošara”, koje možeš kupiti i zadovoljiti jednim mjestom u Saboru.
SDP -u nemre ni Gotovina pomoc ....pucanstvo jednostavno hoce da se rijesi UDBASA u HR....