Predsjednica je svoju ustavnu ulogu do sada odigrala besprijekorno. Kolinda Grabar-Kitarović demonstrirala je zašto je Hrvatskoj i dalje itekako potrebna snažna funkcija predsjednika s posebno izraženim ovlastima pri tranziciji zakonodavne i izvršne vlasti. Jer, da su se ostvarila priželjkivanja s Iblerova i Markova trga, “fikus” s Pantovčaka mogao bi samo nemoćno venuti u svojem loncu gledajući kako šef tehničke vlade uzurpira vlast nakon isteka mandata, pritom nemilosrdno gazi Ustav, Ustavni sud i demokraciju kako bi zadržao uzde države i s pozicije jedva ograničene moći lakše se domogao još jednog mandata.
U prijevodu – spriječila je državni udar Zorana Milanovića. Možda je mogla tražiti i Ustavni sud za mišljenje, no, sasvim sigurno je pametnije bilo tu mogućnost ostaviti Zoranu Milanoviću. Ako ništa drugo, time bi priznao da ni predsjednica RH ni Ustavni sud ipak nisu baš tako “nevažni”, kako je ovih dana uporno ponavljao. Ne, poziv na Pantovčak nekolicini u javnosti prepoznatljivijih ustavnih stručnjaka bio je sasvim dovoljan. Oni su pred kamerama vrlo plastično objasnili da u Ustavu nema nikakvih nedorečenosti o tome da je baš predsjednica ta koja razrješava situaciju te da ona itekako ima pravo sazvati ponovljene izbore, bez obzira bio Sabor konstituiran ili ne.
Ako postoji propust u Ustavu, on je jedino u tome da nije definiran rok koliko dugo bi ona trebala čekati dok se (ne) pojavi mandatar. No, i ta činjenica zapravo još čvršće stavlja uzde u njezine ruke, jer to znači da na koncu ona ima pravo subjektivno procijeniti situaciju, naravno, bez žurbe i na temelju objektivnih pokazatelja te pozitivnih demokratskih uzusa. Sljedeće konzultacije zakazane su za 22. prosinca, na dan kada curi zadnji dan četverogodišnjeg mandata saziva Sabora, koji se po Ustavu ničim ne može produljiti, a kamoli izmjenama Poslovnika, kao što su vladajući pokušali napraviti.
Jasno je da je propao pokušaj da se Josipu Leki da moć da u presudnom trenutku osigura prevagu SDP-u, a očito ni on sam nije sretan ulogom grbavog pomoćnika u frankensteinovskom puču koju mu je namijenio Milanović, kojom bi u jednom potezu bio uništio svoj ipak zasluženi imidž racionalnog, pomirljivog i demokratski nastrojenog političara. Nema nikakve dvojbe, jedino je predsjednica ta koja može sazvati konstituirajuću sjednicu Sabora. A hoćemo li već u utorak saznati ime mandatara očito ovisi samo o dogovoru Mosta i HDZ-a.Odmah nakon izbora s ovog mjesta sam poručio: ovaj šah se igra po drukčijim pravilima. Onaj koji prvi žrtvuje kralja – dobio je partiju. Shvatio je to Most, shvatio je HDZ, prihvatio je na koncu i Karamarko. Jedino Milanović to odbija, izjednačavajući sebe s kraljem, partijom i državom.
No, lako za njega, od razine njegove emocionalne inteligencije jedino to se moglo i očekivati. Katastrofalno je za SDP što su se na koncu izjednačili sa svojim Velikim vođom i time sebe posve nepotrebno eliminirali iz izborne jednadžbe. Oni sad viču “Prijevara!” tvrdeći da Most spašava HDZ iako Karamarko nije eksplicitno prihvatio njihove zahtjeve. Pritom zaboravljaju da je Milanović te iste zahtjeve već posve eksplicitno i grubo odbio. Tko je njih tjerao istrčavati se s takvom odbijenicom, tko im je branio odgovoriti onako kao Karamarko, da su i dalje otvoreni za razgovore o svemu, pa i o funkciji premijera?
Uostalom, tko im je branio da i nakon toga svega prihvate ponovljeni poziv Mosta? Škorpija u Milanoviću jednostavno nije odoljela ugristi prije no što ga je žaba zvana Most prenijela na drugu obalu! Karamarko je ipak pametniji od njega. Nema nikakve, dvojbe, iz pukog egoizma Zorana Milanovića, SDP je abdicirao, posve iracionalno izbacio sebe iz pregovora o budućoj vlasti, i sad samo može čekati hoće li puknuti između Mosta i HDZ-a, između kojih je jedina ključna dvojba tko će biti mandatar. Milanović zove Karamarka političkim mrtvacem, iako je posve jasno da Karamarko na koncu ipak vraća HDZ na vlast, a SDP je taj koji ide u opoziciju. Karamarko, koliko god djelovao ranjiv, još uvijek ima izgleda postati premijer, a čak i ako ostane “samo” potpredsjednik Vlade, ima solidan oslonac za opstanak u stranci. Što se za Milanovića, koliko god u ovom trenutku površnom promatraču djelovao nedodirljiv, nipošto ne može ustvrditi. Ako se formira vlada HDZ-a i Mosta, jednom kad u SDP-u shvate što su učinili i kakvu su priliku propustili, na njegovu političku budućnost u Hrvatskoj ne bih riskirao ni pet lipa. •
