Činjenica o stradanju većeg broja Srba u toj akciji daje srpskoj strani pravo na drukčiji pogled. Iako ćemo se, vjerojatno, morati pomiriti s tim da na neke povijesne događaje gledamo različito, očekujem i da Srbi s razumijevanjem prihvate značenje Oluje za slobodu hrvatske države. S druge strane, Hrvatska se treba s dužnim pijetetom odnositi prema svim žrtvama, kazniti zločine i svima koji se žele vratiti to i omogućiti. Dolazak nekih hrvatskih Srba na proslavu Oluje važan je iskorak, dobar i za Hrvate i za Srbe. Kao što je dobro i važno da zajednički iskažemo poštovanje žrtvama rata, kako Hrvatima, tako i Srbima, ili ljudima druge nacionalnosti. Često se zaboravlja da je više od 10.000 Srba bilo u redovima hrvatske vojske tijekom rata i da su dali golem doprinos našoj slobodi.“ Tako je naš šef države Ivo Josipović ovih dana odgovorio na pitanje novinara beogradskih Večernjih novosti, da je u Oluji ubijen veliki broj srpskih civila te da za te zločine nitko nije odgovarao.
A prethodno je bilo pitanje o građenju dobrosusjedskih odnosa Zagreba i Beograda. Pitanje novinara bilo je :“Može li te planove da pokvari dolazeća godišnjica Oluje koju Beograd i Zagreb gledaju različitim dioptrijama?” Josipović je odgovorio: “Nadam se da neće. Za Hrvatsku je Oluja bila nužna oslobodilačka akcija kojom je završen rat. Nažalost, bilo je žrtava, a bilo je i zločina. Bez Oluje Hrvatska ne bi bila slobodna i nezavisna.” Josipović je zapravo svima nama opalio fini šamar, jedan u nizu koje je već udijelio otkad je došao na vlast. Čovjek koji bi se svima želio svidjeti, svima dodvoriti, prema svima pokazati razumijevanje, sve prokomentirati, u svemu biti poklopac loncu, a da zapravo na kraju nema jasan i odlučan stav, posebice kakav bi trebao imati kao hrvatski predsjednik kad govori o Oluji. Josipović se opet pokazuje da je političar bez okusa i mirisa, političar koji će svoje stavove podrediti prilikama, ljudima, okruženju, dnevnim i osobnim potrebama... Jedine dvije prilike kad se od njega čulo što misli i kad je pokazao da može, ali kad mu je to i trebalo, bio je njegov javni sukob s Miloradom Pupovcem, ali na osobnoj razini, zbog ZAMP-a, te kad je govorio o partizanima, kao u lipnju u Brezovici, kad je slao poruke netolerancije. Zanimljiv je taj komunistički mentalitet u kojemu je zarobljen i Josipović. Za lijepe kape partizanke sve će dati, o žrtvama na drugoj strani hoće čuti tek toliko koliko treba, njih kao da nije bilo, kao da su bile nužne, potrebne. Ali zato će imati jako puno razumijevanja za Beograd koji Oluju drži genocidnom operacijom, umjesto da se kao hrvatski predsjednik postavi i kaže po onoj Šuvarovoj, “popu pop, bobu bob.” Zašto dvostruka mjerila? Zašto iz godine u godinu moramo slušati o boljševičkom antifašizmu, a da se nema razumijevanja za drugu stranu u tom građanskom ratu, ali zato se na svaki spomen Oluje moraju spominjati i zločini? Nitko normalan zločine ne osporava, svakoga treba kazniti tko je odgovoran. Ali zašto svaka obljetnica Oluje mora biti opterećena i time? Predsjedniče, zašto i vi patite od tih kompleksa? Kad ćete jednom već nadići žabokrečinu i pokušati se državnički držati i ponašati? Zar nisu vremena takva da nam trebaju odlučni ljudi na vodećim pozicijama, a ne klimavci? Nemojte da vas opijaju ankete o popularnosti, nemojte se igrati s medijima, nemojte se igrati predsjednika, budite predsjednik svih nas.
Naravno, ako imate kapaciteta. Evo, kao predvodnik “nove pravednosti“, što niste skočili na evidentan slučaj političke korupcije u Vukovaru? Vaša je dužnost da motrite kako institucije rade svoj posao. Vaš kolega u Njemačkoj prošle godine dao je ostavku zbog puno benignijeg slučaja. A kod nas? Zar za sve treba imati razumijevanja, pa i za političku korupciju? Ili je razumijevanje opet samo za jednu stranu? Dajte se konačno odlučite!
