Ukupan broj javnih ustanova je 173, zapošljavaju 21.629 osoba, a iz državnog proračuna godišnje dobivaju 41,4 milijarde kuna. Na plaće potroše 2,692 milijarde kuna. Ovogodišnji inspekcijski nadzor pozabavio se samo analizom sustava plaćanja. Totalni kaos – najkraći je zaključak rezultata inspekcijskog nadzora koji su sva ministarstva provela nad javnim ustanovama – agencijama, institutima, centrima... – u vlastitim resorima.
Ukupan broj javnih ustanova je 173, zapošljavaju 21.629 osoba, a iz državnog proračuna godišnje dobivaju 41,4 milijarde kuna. Na plaće potroše 2,692 milijarde kuna. Ovogodišnji inspekcijski nadzor pozabavio se samo analizom sustava plaćanja, odnosno sistematizacijom radnih mjesta i pripadajućih koeficijenata. Cinici bi rekli – dobro da se inspektori nisu pozabavili dubinskom analizom svih tih agencija, instituta, zavoda i centara (time će se pozabaviti iduće godine) jer i ono što su ove godine otkrili gotovo je pa skandalozno. Bezobrazno je sigurno, a jesu li se kršili zakoni ili samo etički principi ustanovit će, kako političari vole reći, institucije pravne države. Ustanovljeno je da su u mnogim institucijama koeficijenti plaća određivani mimo znanja Vlade i resornih ministarstava internim aktima najčešće provedenim putem odluka upravnih vijeća. I, naravno, većina tih koeficijenata mnogo je veća nego što bi trebala biti.
Plaće "šljakera" većinom u redu
Koeficijenti plaća "običnih" činovnika uglavnom su bili usklađeni s koeficijentima njihovih kolega koje rade iste ili slične poslove u ministarstvima, ali zato su si šefovi – posebice ravnatelji i zamjenici ravnatelja – pisali koeficijente kako im se prohtjelo. Svi će oni reći da su njihove plaće određivala upravna vijeća javnih ustanova, ali u suštini to je jedno te isto.
Rekorder u visini plaće bio je ravnatelj Agencije za obalni linijski pomorski promet koji je mjesečno primao 28.800 kuna bruto! Što je apsurdno jer je to samo malo manje od ministarske plaće (29.724 kuna bruto), ali zato više od plaće zamjenika ministra koji prima plaću od 26.924 kuna bruto.
Dobro je išlo i pomoćniku ravnatelja spomenute agencije koji je mjesečno primao čak 25.800 kuna bruto, tek tisuću kuna manje od zamjenika ministra koji bi prema hijerarhiji (i plaći) trebao biti barem tri razreda iznad njega. Nakon akcije koju je pokrenuo ministar uprave Arsen Bauk i provedenog inspekcijskog nadzora, Vlada je uredbama počela ispravljati sve te nepravilnosti. Tako je sada nova plaća spomenute gospode iz Agencije za linijski promet manja za više od deset tisuća kuna! Ravnatelj prima plaću od 16.350 kuna bruto, a njegov pomoćnik 13.283 kuna. Veliki šok, sasvim sigurno, pretrpio je i ravnatelj Agencije za sigurnost željezničkog prometa koji je prije primao bruto plaću od 26.924 kuna, a nedavnom Uredbom Vlade plaća mu je korigirana za više od devet tisuća kuna(!) i sada iznosi 17.881 kuna bruto.
Tako "brutalni" bruto bio mu je omogućen prijašnjom sistematizacijom prema kojoj je njegov koeficijent iznosio 5,27 (to valja pomnožiti sa 5.108,84 kune da se dobije bruto plaća). Vladinom uredbom njegov sadašnji koeficijent iznosi 3,50, što je smanjenje plaće od 33,5 posto!
Sličnih primjera ima još. Uglavnom, najčešći koeficijent koji su ravnatelji javnih ustanova imali prije "Baukovih škara" iznosio je 4,26, što im je osiguravalo bruto plaće od gotovo 22 tisuće kuna. Vladinim uredbama koeficijenti plaća ravnatelja sada se kreću od 3,10 do maksimalno 3,50 – što znači da su većini ravnatelja plaće skresane za otprilike 25 posto, odnosno za pet tisuća kuna u brutu ili otprilike tri tisuće u neto iznosu.
U Ministarstvu uprave ugrubo su izračunali da su agencije i druge javne ustanove samo zbog postojanja tih "divljih" koeficijenata godišnje trošile 100 milijuna kuna više nego što su trebale. Kako je većinom riječ o institucijama koje se pretežno financiraju iz državnog proračuna, jasno je kolika je šteta godinama i sustavno bila činjena. Od našeg izvora u Ministarstvu uprave doznali smo da su u jednoj agenciji naišli i na vrlo egzotičan dodatak plaći – motivacijski dodatak koji su, kaže naš izvor, uveli na svoju ruku bez ikakvog valjanog razloga, a visina dodatka određivala se diskrecijskim pravom šefa agencije.
Vlada je do sada uredbama uvela reda u sustav plaća u 24 od ukupno 173 agencije, instituta, centra, fonda... Iz Ministarstva uprave doznajemo da će ostale nepravilnosti biti "popeglane" još jednom Vladinom uredbom, ali i mijenjanjem zakona.
Naime, regulatorna tijela poput Here (Hrvatska energetska regulatorna agencija) ili Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja zakonom su definirana kao potpuno neovisne ustanove pa će se i sustav plaća moći izmijeniti jedino izmjenama zakona prema kojima su i osnovana.
Neće biti totalne uravnilovke
Isto tako doznajemo da Vlada tu ne misli provoditi "sovjetski model" totalnih uravnilovki pa je očekivati da će plaće u posebno važnim agencijama, kakva je, primjerice, Agencija za nadzor financijskih usluga, ili posebno zahtjevnih zanimanja, poput kontrolora leta, ostati znatno veće nego u većini ostalih javnih ustanova.
– Pa naravno da nećemo provoditi administrativno nasilje nad svima. Za očekivati je da će kontrolori leta, kad već pričamo o njima, imati možda i veće plaće nego danas, znači plaće veće i od svojih šefova, ali i od ministara u Vladi. O koeficijentima plaća za takva posebno zahtjevna i specifična radna mjesta odlučivat će resorni ministri. Oni će napraviti popis svih takvih radnih mjesta i Vladi predložiti koeficijente njihovih plaća – rekao nam je sugovornik iz Ministarstva uprave.
Kada se do kraja uvede red u sustav plaća i sistematizaciju radnih mjesta, tijekom iduće godine Vlada će donijeti akcijski plan koji bi trebao odgovoriti na ključna pitanja: koliko javnih ustanova treba reformirati, koliko ih spojiti u jednu veću, a koliko ugasiti i njihove ingerencije vratiti malim timovima ljudi u resornim ministarstvima.
Ravnatelji opstruiraju ideju
Do sada je vlada Zorana Milanovića napravila dva spajanja – Akademija lokalne demokracije pripojena je Državnoj školi za javnu upravu, a u Osijeku su spojeni Arheološki muzej i Muzej Slavonije. No, kako je nova vlada osnovala dvije nove institucije – Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija te Agenciju za investicije i konkurentnost – "utakmica" je završila neriješenim rezultatom – 2:2. Ideja o spajanju sličnih institucija zapravo je vrlo logična, a u mnogim slučajevima potrebna je samo politička volja. S našim sugovornikom porazgovarali smo i o tome što misli o ideji da se, recimo, pet danas samostalnih instituta – za antropologiju, za filozofiju, za hrvatski jezik i jezikoslovlja, za povijest i za povijest umjetnosti – spoje u jedan veliki institut humanističkih znanosti koji bi onda imao šansu postati relevantni institut u okvirima srednjoeuropskog i mediteranskog kulturnog prostora. Tih pet instituta zajedno zapošljavaju 264 osobe, od kojih dobar dio nema veze sa znanošću.
Žalosno je, naime, kad za tih pet instituta iz državnog proračuna svake godine izdvajamo pedesetak milijuna kuna, da više od 90 posto novca odlazi samo na plaće, najamnine, poštu, telefon i slične stvari, a manje od deset posto na financiranje znanstvenih projekata – zapravo jedine svrhe postojanja tih instituta. Spajanjem instituta ostalo bi višestruko više novca za znanost, a bez dodatnih troškova za proračun.
– Da, naravno da razmišljamo o spajanju sličnih instituta u jedan veći koji bi imao manje odsjeke. Ali već sada znam da će se svaki od instituta grčevito boriti da ostane samostalan. A pravih argumenata nema. Njih zabrinjava što bi mnogi morali ostati bez posla jer ne bi više bilo potrebno šest ravnatelja i desetak pomoćnika, već jedan ravnatelj i eventualno dva pomoćnika. Zatim, ne bi bilo šest tajništava, šest administrativnih odjela i tako dalje, nego samo jedan. Novac koji bi se uštedio spajanjem tada bi se stvarno mogao preusmjeriti za ambiciozna znanstvena istraživanja, a ne da se većina proračuna tih instituta troši na plaće i hladni pogon – kaže naš sugovornik iz Vladine administracije.
Samo za najam 113,3 milijuna
Upravo to, prevelik udio plaća i drugih, često nepotrebnih troškova, u ukupnim rashodima kroničan je problem u mnogim, mogli bismo reći i većini od te 173 javne ustanove. Lani je samo na intelektualne usluge potrošeno čak 313,57 milijuna kuna, a još 180,96 milijuna kuna za usluge pošte, telekomunikacije i prijevoza. Oči bode i podatak da sve te silne agencije, zavodi, centri i fondovi koji se pretežno financiraju iz državnog proračuna samo za najam prostorija u jednoj godini potroše 113,3 milijuna kuna. Bilo je i slučajeva (Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo) da su se iz svog prostora selili u tuđe i plaćali najam.
Što onda radi Ministarstvo prometa, veza itd, kad imamo (plaćamo) Agenciju za obalni linijski pomorski promet, zatim Agenciju za sigurnost željezničkog prometa i još neke, kako se već zovu? Zašto onda uopće plaćamo to Ministarstvo? Zar to ne bi ljudi iz Min. morali raditi ono što rade te agencije? Ili obratno. Netko je tu suvišan! A tako je i s drugim agencijama vs. ministarstvima