Vojislav Šešelj ipak jest ratni zločinac! Kriv je za zločine protiv čovječnosti ponajprije zbog huškanja na progon, deportaciju i nehumana djela protiv Hrvata u vojvođanskom selu Hrtkovci, presudilo je to Žalbeno vijeće tribunala u Haagu, koji nakon gašenja pod nazivom ICTY nastavlja žalbene postupke kao Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT).
Razilaženje u terminima
No, Šešelj se ne mora vraćati u Haag jer je izrečenu kaznu od 10 godina već odslužio boraveći u pritvoru dulje od 11 godina. Ni Šešelj ni itko od njegovih odvjetnika nije bio u sudnici u Haagu tijekom izricanja presude. Otkako ga je Tribunal pustio na privremenu slobodu potkraj 2014., Šešelj tvrdi da ga Haag više ne zanima. Žalbeno vijeće danas je djelomično poništilo oslobađajuću presudu prvostupanjskog Raspravnog vijeća, i to u dijelu koji se tiče Šešeljeva ratnohuškačkog govora u vojvođanskom selu Hrtkovci u svibnju 1992. godine. Žalbeno vijeće također nalazi, suprotno prvostupanjskoj presudi, da jest postojao široko rasprostranjen i sustavni napad na Hrvate, Bošnjake i drugo nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini.
No, ni Žalbeno vijeće nije presudilo Šešelju za ono što je tužiteljstvo i u optužnici i u žalbi na prvostupanjsku presudu opisalo kao udruženi zločinački pothvat (UZP) s ciljem stvaranja velike Srbije. Za razliku od prvostupanjske presude, jučerašnja presuda kaže da je postojao vidljiv obrazac zločina, koji govori u prilog tome da je postojao UZP, no dileme se sucima Žalbenog vijeća javljaju zbog činjenice da se Šešelj nije uvijek tijekom inkriminiranog razdoblja slagao s ostalim članovima navodnog UZP-a, ponajprije sa Slobodanom Miloševićem. Ta dilema o tom razilaženju u upotrebi termina (Šešelj je otvoreno govorio o velikoj Srbiji kao cilju, a Milošević o “svim Srbima u jednoj državi” kao cilju, pri čemu je tužiteljstvo trebalo dokazati da je i ovo Miloševićevo de facto velika Srbija) praktički je oslobodila Šešelja odgovornosti kroz UZP. Čini se da je to još jedan propust haaškog tužiteljstva.
Govor u Vukovaru nije zločin
Zločini protiv čovječnosti, za koje je predsjednik Srpske radikalne stranke danas osuđen, dogodili su se od kolovoza 1991. do rujna 1993. u općinama Vukovar, Zvornik, Sarajevo, Mostar i Nevesinje.
Šešeljev govor u Hrtkovcima 6. svibnja 1992. presuđen je kao zločin protiv čovječnosti jer je potaknuo protjerivanje i progon Hrvata iz tog i okolnih vojvođanskih sela, no za Šešeljeve govore u studenome 1991. u Vukovaru i okolici to nije utvrđeno.
O presudi se oglasilo i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova
Ministarstvo pozdravlja utvrđivanje odgovornosti Vojislavu Šešelju za zločine protiv čovječnosti zbog huškačkog govora u Hrtkovcima 6. svibnja 1992. koji je rezultirao deportacijom, progonom, prisilnim raseljavanjem i drugim nečovječnim postupanjem protiv (vojvođanskih) Hrvata. Ministarstvo također pozdravlja važno utvrđenje Mehanizma o postojanju sustavnog i raširenog napada na nesrpsko civilno stanovništvo u kojem je sudjelovao i Vojislav Šešelj kao potvrdu planskog kriminalnog djelovanja usmjerenog na stvaranje „velike Srbije“. Istodobno, Ministarstvo smatra kako je izrečena kazna znatno preblaga u odnosu na počinjena djela i posljedice do kojih su ista dovela.
Ministarstvo međutim izražava žaljenje zbog propusta Žalbenog vijeća da utvrditi odgovornost Vojislava Šešelja za počinjenje i uključenost u počinjenje najtežih zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina tijekom agresije na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu njegovim zločinačkim djelovanjem na njihovom državnom području (posebice Vukovar). Ministarstvo također izražava žaljenje zbog propusta Žalbenog vijeća da utvrdi sudjelovanje Vojislava Šešelja u udruženom zločinačkom poduhvatu usmjerenom na trajno uklanjanja nesrpskog stanovništva, u prvom redu Hrvata i Bošnjaka, s područja koje je tadašnje srpsko političko i vojno vodstvo smatralo srpskim.
Kao jedan od glavnih zagovornika ideje o „velikoj Srbiji“, sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag, svojom huškačkom i barbarskom retorikom Vojislav Šešelj motivirao je i poticao svoje dobrovoljce, ali i druge srbijanske jedinice, na progon i ubijanje Hrvata i Bošnjaka.
Vlada Republike Hrvatske posebice suosjeća sa svim žrtvama i obiteljima žrtava zločina počinjenih za vrijeme i pod okriljem velikosrpske agresije, a koji nakon više od dva desetljeća čekanja danas nažalost nisu dočekali dugo očekivanu pravdu.
Vlada Republike Hrvatske nastavit će promicati istinu o Domovinskom ratu i ulozi svih koji su na bilo koji način sudjelovali u počinjenju ratnih zločina prilikom agresije na Republiku Hrvatsku te ustrajati na njihovom kažnjavanju.
Iako je presudom Žalbenog vijeća Mehanizma za međunarodne kaznene sudove Vojislav Šešelj osuđen i potvrđena odgovornost i njegova krivnja, Ministarstvo hrvatskih branitelja smatra kako je kazna zatvora u trajanju od deset godina neprimjerena u odnosu na zastrašujuću prirodu i iskazanu okrutnost samih zločina te posljedica do kojih su oni doveli.
Upravo su hrvatski branitelji i stradalnici iz Domovinskog rata živi svjedoci počinjenih zlodjela.
Kao Ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata, posebice suosjećamo s obiteljima žrtava kojima su ovi zločini nanijeli iznimne patnje. I dalje ćemo ulagati sve napore u iznalaženju oblika potpore na dobrobit populacije za koju brinemo te njegovati i čuvati vrijednosti i stečevine pravednog, legitimnog, obrambenog i
osloboditeljskog Domovinskog rata.
A kako zvuči da su Praljak i ostali osudjeni za udruženi zločinački pothvat, agresiju na BiH, okupaciju njihova teritorija. Na čelu zločinačkog pothvata bio je Franjo Tudjman...