Ovu knjigu posvećujem mojim ratnim saborcima i prijateljima dobrovoljcima Srpske radikalne stranke, junačkim srpskim četnicima, koji su svoje živote položili na oltar otadžbine i srpstva, braneći zapadne srpske zemlje. Divim se njihovom herojstvu i, klanjajući se pred tim uzvišenim mučeništvom, stidim se pred istorijom što nisam bio dostojan da podelim njihovu sudbinu. Utoliko sam odlučniji da do poslednjeg daha nastavim njihovu svetu borbu.” Ovom posvetom dr. Vojislav Šešelj već u uvodu svoje nedavno izašle knjige Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije ne ostavlja nikakvu dvojbu što je kanio ni što mu je i dalje “sveti cilj”, niti koga drži “vekovnim neprijateljima srpstva”.

Za razliku od nekadašnjih komunističkih uznika, Moše Pijade i Rodoljuba Čolakovića koji su na robiji s njemačkog prevodili Marxov Kapital, a robijali su toliko dugo da su ga komotno mogli ponovno natrag prevoditi na njemački, antikomunist i haaški zatvorenik Vojislav Šešelj, zatvorsko je vrijeme kratio pisanjem knjige debele poput Kapitala. Sudeći po obujmu knjige (1030 stranica), a osobito po njezinim tezama, zatvoreni je vođa Srpske radikalne stranke (koja je knjigu u Beogradu tiskala u 3600 primjeraka) očito smatra kapitalnom “za srpsku stvar“. Možda čak i svojim političkim testamentom. Jer, nakon iznenadne zatvorske smrti Slobodana Miloševića Šešelj je, sumnjajući da je Sloba umro prirodnom smrću, izražavao bojazni da se i njemu može dogoditi isto.

Zatvorske vlasti
Optuživao je zatvorske vlasti, poručivao da ga se “pokušava otrovati”. Utoliko bi Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije, osim što je pretenciozan politički pamflet, mogao biti i paranoični Šešeljev pokušaj da preduhitri one koji mu, kako kaže, “rade o glavi”.

Kad se u ruke uzme Šešeljeva knjiga, vrlo se brzo uoči na tisuću stranica razlivena dijagnoza: paranoia nacionalistica, odnosno paranoja šešeljistika. Da će nekadašnji sarajevski student prava istočnohercegovačkih korijena postati komunistički rebel, politički disident, pa srpski nacionalist, a na posljetku i srpski šoven, njegovim sarajevskim znancima nije bilo ni u peti. Možda to Šešelj ne bi ni postao da je od nekadašnjeg asistenta tadašnje “opštenarodne odbrane” na sarajevskim Političkim naukama uspio postati profesorom na cjenjenijem odsjeku politologije. U buntovnom asistentu, drčnom i punom sebe, beogradska je intelektualna čaršija ošacala “svoga čoveka”. Šešelju je godila njihova zaštitnička pozicija, pogotovo kad je zbog “verbalnog delikta” završio u zatvoru, a i poslije kad (ga) se pretvori(l)o u najmlađeg jugoslavenskog političkog disidenta.

Dolaskom u Beograd Vojislav Šešelj ulazi u krug srpskih disidenata koji javno slove kao demokrati, antititoisti, antikomunisti i liberali, a zapravo su skupina zabrinutih “za sudbinu srpstva”. Šešelj vrlo brzo postaje jedan od najgrlatijih među njima. Osobito će se pročuti po nosanju glogova kolca po Beogradu i po prijetnjama da će “probosti starog vampira s Dedinja” te Titove ostatke “zbog dokazanog antisrpstva” baciti u Dunav.

Prvi stradao
Ne samo da je postao jednim od najgrlatijih nego i jedan od najnetolerantnijih i najratobornijih, koji se počeo fizički obračunavati s onima koji su se protivili njegovim političkim stavovima. Prvi je stradao književnik Mirko Kovač, kojemu je na skupu beogradskih reformista razjareni Šešelj fotoaparatom razbio glavu. Nakon toga Šešelj je nastavio verbalni teror i prijetnje “srpskim izdajicama” i “hrvatskim separatistima”, postao najbučnijim ratnim huškačem, koji će pozivati na “odbranu ugroženog srpstva” i tražiti da Srbija bude sve do linije Virovitica – Karlovac – Ogulin – Karlobag. Šešelju su to i sada “zapadne srpske granice”. Zbog huškanja na rat, slanja četničkih dobrovoljaca i sudjelovanja u projektu Velike Srbije Šešelj je dospio u Haag, ali, kao što se vidi iz njegove knjige, nije odustao od ideja koje je prihvatio kao svoju životnu misiju.

Sve što je dvadesetak godina govorio, pisao i lupetao o Hrvatima, Vatikanu, ilirizmu, komunizmu, Titu, jugoslavenstvu i katolicizmu, Šešelj u svojoj knjižurini, koju je kao tehnički ignorant u Haagu pisao rukom, pokušava i “naučno dokazati”. Šešelj želi pokazati dugotrajno postojanje međunarodne “zavere protiv Srba”, koju da je davno počeo Vatikan, nastavili komunisti, a na koncu se u nju uključila i Amerika. Stvaranje “veštačke hrvatske nacije” Šešelju je samo dio toga projekta, kojemu je cilj bio onemogućiti srpsku nacionalnu integraciju i stvaranje srpske države “na njenim istorijskim i etničkim prostorima”, pri čemu je Hrvatska (bila) samo “najefikasnije vatikansko sredstvo za uništenje srpskog naroda”.

Utoliko Šešeljeva knjiga – koja se temelji na teoriji zavjere – služi dvojako. Kao njegova vlastita racionalizacija za prijetnje Hrvatima da ih “ne treba ubijati nožem, nego zarđalom kašikom”. I kao kolektivno opravdanje za započeti rat, kao samorazumljivu srpsku osvetu Hrvatima “za sve što su Srbima učinili”. Šešeljeva je posveta “junačkim srpskim četnicima” zapravo njegov amanet. Njegova knjiga ima ambiciju biti sol, cement i kvasac srpskog radikalizma.

DJELUJTE PREVENTIVNO

Muškarci, oprez! Izbjegavajte ovih 10 namirnica ako želite sačuvati prostatu

TÜV izvješće 2025.

FOTO Ovo su najgori rabljeni auti koje možete kupiti

4

'IZA KULISA VREBAJU PROFITERI'

Prijeti rat koji će zapaliti cijeli svijet? Što se krije u novom tumačenju Nostradamusove vizije

VIDEO

Ivan Šarić i Natko Beck razgovarali o neočekivanoj temi važnoj za sve građane

Mljac

Nekad je bio način da se meso očuva za zimu, a danas je delicija koja odiše poviješću

Japanski gigant širi poslovanje: Srbija postaje centar za cijelu Europu