Prijenos iz Haaga da gledam? Ne pada mi na pamet, u to vrijeme ručam pa drijemam, kazao je jučer srpskim novinarima Vojislav Šešelj ostajući dosljedan teškoj ignoranciji i kompromitaciji ugleda suda u Haagu.
A jučer mu je ondje bilo mjesto, na žalbenoj raspravi koja je upravo otpočela nakon što je u ožujku 2016. oslobođen po svih devet točaka optužnice koja mu je na teret stavljala zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja, uključujući i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu kojem je cilj bio prisilno uklanjanje većine nesrpskog stanovništva iz dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine.
‘Haaško bajramsko prase’
Haaško tužiteljstvo jučer je zatražilo od vijeća da Šešelju ukine oslobađajuću presudu, proglasi ga krivim i osudi na 28 godina robije, zbog krupnih propusta prvostupanjskog vijeća koje je unatoč obilju dokaza u presudi donijelo “zapanjujući zaključak” da nije bilo sustavnog i raširenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata ni Šešeljeve odgovornosti za to. Bilo je predviđeno da se nakon jednosatnog izlaganja tužitelja sudu obrati i Šešelj osobno, no kako je izostao, u sudnici je sjedila američka odvjetnica koju mu je dodijelio sud.
Istodobno, sa sigurne udaljenosti, vođa srpskih radikala bio je iznimno rječit u razgovorima za medije: za beogradski Kurir jučer je izjavio da ga presuda i Haaški sud više uopće ne zanimaju ni pod cijenu života i da ga u Den Haag mogu odvesti “samo u lancima”. Gostujući u jutarnjem programu TV Pinka, još jednom je naglasio da čvrsto ostaje pri svom stavu da je Haaški sud loš iako ga je oslobodio te da nikakvog genocida nije bilo u Srebrenici ni igdje drugdje u BiH. Rekao je i da je Haaški sud do “navodne brojke od 7000 ubijenih u Srebrenici došao dodajući joj sve mrtve muslimane koji su poginuli tijekom proboja”.
Na pitanje novinara o tome bi li se odlučio na samoubojstvo, kao što je to napravio bivši zapovjednik HVO-a Slobodan Praljak, čiji je postupak ranije ocijenio “vrijednim poštovanja”, Šešelj je rekao da bi to učinio suptilnije, štrajkajući glađu, a “ne na prepad”.
Od 2003. godine, od kada je dragovoljno otišao u Haag, tri je puta procesuiran za nepoštovanje Tribunala i zbog objavljivanja imena zaštićenih svjedoka. Krajnje bahatim ponašanjem u sudnici Šešelj je opstruirao i sam proces suđenja, pa mnogi danas smatraju da proteklih nekoliko godina ni sam Haaški sud ne zna što bi s njim i kako proces privesti kraju. Dok su tužitelji i suci zdvajali, on se uhvatio pera, a među golemim opusom od stotinu Šešeljevih knjiga, valja izdvojiti djela poput: “U čeljustima kurve Del Ponte”, “Lažljiva haaška pederčina Geoffrey Nice”, “Haaško bajramsko prase”, “Krvave ručerde Madelaine Albright”, “Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije” i mnoge druge.
Sudac mu se divio
Nepravomoćna oslobađajuća presuda 2016. bila je skandalozan kraj skandaloznog suđenja na kojem je predsjednik sudskog vijeća Antonetti pokazivao ne samo naklonost nego i otvoreno divljenje prema optuženom Šešelju. U proljeće prošle godine presudu je dočekao na konferenciji za novinare na kojoj je poslužena rakija, a njegovi pristaše vozili su se ulicama Novog Sada puštajući s razglasa njegove govore. Pravomoćna presuda očekuje se u prvom dijelu 2018. godine.
Ovo je jedna od većih sramota tog suda.