Dok su na zagrebačkom groblju Mirogoj svirane himne, hrvatska i njemačka, od stotina i stotina okupljenih samo je jedan muškarac sjedio. S dvije štake, teško mu je bilo i hodati. Do Njemačkog vojnog groblja, mjesta na kojem su pokopani posmrtni ostaci vojnika iz II. svjetskog rata iz cijele Hrvatske, 86-godišnjeg Seppa Thalhausera morali su dovesti. Thalhauser je jedan od tek nekoliko posjetitelja iz Njemačke koji Hrvatsku pamti i iz ratnog doba.
– Bio sam pripadnik brdske inženjerije, u zarobljeništvu do 1948. godine – kaže. Neka imena uklesana na pločama zna. Emocije mu se miješaju. Kad se prvi put nakon rata vratio u Hrvatsku, a bilo je to 1958., otišao je posjetiti Sisak i Petrinju, gdje je bio stacioniran i kasnije zatočen. Mještani su ga prepoznali.
– Sepp, vratio si se! – govorili su mu.
Većina od 600-tinjak okupljenih na ceremoniji odavanja počasti svim žrtvama ratova, što su istakli, ipak su bili djeca i mlađi rođaci vojnika, članova Zajednice udruga ratnih veterana i vojničkih društava iz okruga Rosenheim u Bavarskoj, pristiglih u Hrvatsku prije nekoliko dana.
– Obilazimo njihove grobove jer oni ne mogu kućama – objašnjava predsjednik kluba, ali i predsjednik lokalnog ogranka Crvenog križa Heinrich Rehberg.
Pred grobljem je svojevremeno stajao napis, citat Nobelovca Alberta Schweitzera: Grobovi vojnika veliki su propovjednici mira. No ne može se pobjeći od činjenice da je riječ o nacističkim vojnicima, a to veterani itekako dobro znaju. Zato neprestano ističu kako su apolitična organizacija, bez vjerskog ili nacionalnog predznaka. Hrvatskoj su poželjeli sretan ulazak u Europsku uniju s naglaskom da je riječ o "zajednici svih naroda i ljudi dobre volje".
>>Rekonstruirali bitke iz opsade Lenjingrada iz Drugog svj. rata
