Libanonski novinari i publicist Shadi Fakihu knjizi "Ahmedinejad i
buduća svjetska revolucija", koja je objavljena potkraj prošle godine,
pobudivši zanimanje brojnih muslimana na Bliskom istoku i šire,
objašnjava zašto Iranci nikad neće odustati od obogaćivanja urana
unatoč sankcijama UN-a i sve ozbiljnoj prijetnji vojnom intervencijom
SAD-a.
Razlog su tomu, ističe autor, iranski vjerski vođe na čelu s duhovnim
autoritetom Islamske revolucije ajatolahom Alijem Khamneijem, koji
vjeruju da je obogaćivanje urana u vezi sa skorašnjim pojavljivanjem
imama Mahdija Al-Muntazara, koji bi svijet trebao lišiti zla i
tlačitelja. Čelnici Revolucionarne garde, prema autoru, trebali bi biti
pripadnici Vojske imama Mahdija, a današnji iranski predsjednik Mahmud
Ahmadinejad vođa Mahdijeve vojske, za koju mnogi Iranci vjeruju da će
uskoro uništiti Izrael i osloboditi sveto mjesto Jeruzalem.
Shadi Fakih, koji je dugo živio u Iranu družeći se s iranskim vjerskim
vođama i njihovim šijitskim sljedbenicima, u knjizi naglašava kako
Iranci bez iznimke u današnjem predsjedniku Ahmadinejadu vide
vojskovođu Vojske imama Mahdija. Opisuje ga kao skromna i tolerantna
čovjeka čvrsta stava, kojega se CIA pokušala riješiti atentatima
Fakih je u svoju knjigu uvrstio podatke o CIA-inim atentatima na
Ahmadinejada.
Smrt je, navodi Fakih, Ahmadinejad prvi put izbjegao 6. prosinca 2005.,
otkazavši u posljednji tren let transportnim vojnim zrakoplovom
"herkules". Zrakoplov se srušio samo nekoliko minuta nakon polijetanja,
a poginulo je 68 iranskih novinara te 30 pripadnika Revolucionarna
garde. Drugi je put CIA u mjestu Ahwaz, koje je Ahmadinejad trebao
posjetiti u siječnju 2006., postavila dvije bombe, no predsjednik je
samo dva sata prije eksplozija otkazao dolazak.
Oba ta atentata, tvrdi Fakih, dokaz su da se popularnosti iranskog
predsjednika boji i Europska unija i SAD, osobito njegovih prijetnji o
uništenju izraelske države. Naime, prema autorovu obrazloženju, većina
duhovnih vođa muslimanskih šijita i njihovih sljedbenika u
svijetu a u Iranu je šijita 95 posto vjeruje da je već
nastupilo vrijeme dolaska imama Mahdija. Jer, prema vjerovanju, prva
bitka koju će islamska vojska na čelu s imamom Mahdijem voditi bit će
upravo za oslobađanje Jeruzalema.
Mahdi je, naime, najavio ulazak stranih trupa (SAD-a i saveznika) u
šijitska sveta mjesta u Iraku (Najaf, Karbala) te okupljanje svih
Židova na jednom mjestu (država Izrael). Nadalje, autor piše da su oči
svih šijita u svijetu već neko vrijeme uperene u Siriju, u kojoj bi se,
prema vjerovanju, šest mjeseci prije dolaska imama Mahdija trebao
dogoditi vojni udar. Potom bi zemljom zavladao proamerički i
proizraelski režim, na čelu kojega bi bio čovjek nadimkom Al-Sufijani,
a autor ga prepoznaje u Hamidu Kharzaiju, današnjem predsjedniku
Afganistana. Al-Sufijani, kaže autor, trebao bi sa svojom vojskom
krenuti na Irak, Jordan i Libanon kako bi istrijebio šijite u tim
zemljama, a upravo bi se tada trebao pojaviti imam Mahdi jašući na
konju s mačem u ruci.
Snaga će mu, kaže, biti u tijelu, glasu te Mojsijevu štapu i sanduku.
Golim rukama Mahdi će čupati stabla s korijenjem, grlenim glasom
pomicat će planine, Mojsijevim štapom stvarat će čuda, a sandukom
snažnijim od svih atomskih i hidrogenskih bombi uništit će sve zlo na
svijetu, potom poći u osvajanje Jeruzalema. Koliko je snažno vjerovanje
muslimanskih šijita u povratak 12. imama Mahdija Al-Muntazara, dolazak
kojega je na samrti najavio prorok Muhamed, autor vidi i u potpisivanju
konvencije između predsjednika iranske vlade Berfiza Dawudija i
predsjednika Ahmadinejada s imamom Mahdijem.
To je 13. studenoga 2005. objavljeno na službenoj vladinoj internetskoj
stranici Inthikab. Kako ugovor mora sadržavati potpise obiju strana,
objašnjava Fakih, ministar kulture Safarah Rendi bacio ga je u sveti
bunar Jamrkan, u blizini grada Qom, u koji vjernici bacaju pisma za
imama Mahdija.
Uspoređujući predsjednika Irana s imamom Mahdijem, autor se poziva na
muslimanske vizionare iz doba križarskih ratova Amara ben Yasara i
Muhameda ben Hanifu, koji su imama Mahdija opisali kao muškarca tamnije
puti, vitka stasa, rijetke brade i vojničkog srca, rodom iz Teherana. A
sve to, ističe autor, govori da je toliko priželjkivani imam Mahdi
upravo Ahmadinejad.
Zašto Iranci neće odustati od obogaćivanja urana
