Idem u školu, u prvi srednje, i lijepo mi je. Kad sam u domu, kćer nije stalno sa mnom pa je čuvaju i paze tete. Znate, za koji dan imam ispit pa moram puno učiti. Tu je sa mnom i sestra. A za njega sam čula da mu je presuđeno i zbog toga sam presretna – tiho nam se povjerila 16-godišnja djevojčica. U rodnom listu njezine tamnokose kćeri rubrika u kojoj bi trebalo pisati ime oca ostala je prazna iako je on poznat. Naime, 25. studenoga, dva dana prije no što je dijete navršilo tri mjeseca, Županijski sud u Osijeku presudio je 52-godišnjem Ivici N., osudivši ga na devet godina zatvora zbog silovanja maloljetnice.
Čovjek iz susjedstva
Događaj koji je prekinuo djevojčičino djetinjstvo i natjerao je da prije vremena odraste zbio se, prema optužnici, u prosincu prošle godine u jednom slavonskom selu. Ivica N. ju je pozvao na sok u kuću u kojoj je bio podstanar. Poznavali su se dulje vrijeme, zapravo bili su susjedi i dijelili zajedničko dvorište. Djevojčica iz naše priče, nazvat ćemo je Nada, živjela je s majkom i godinu dana mlađom sestrom. Kad je za sobom zatvorila ulazna vrata doma nezaposlenog muškarca, koji je nekoć radio u propaloj drvnoj tvrtki, on je okrenuo ključ u bravi. Htio ju je dirati, a ona se opirala. Brzo ju je svladao, bacio na krevet, razodjenuo te je silovao. U to je doba Nada bila učenica osmog razreda osnovne škole.
Prolazili su mjeseci, Nada je išla u školu te se i dalje susretala s Ivicom. Trudnoću je prikrivala širokom odjećom pa nitko ništa nije zamijetio, ili to nije želio. Ako se Nada nekome i povjerila, “odrasli” za to nisu znali. Nekoliko dana nakon završetka školske godine, koju je završila s dobrim uspjehom, Ivica N. je uhićen. U pritvoru je od 27. lipnja. Tijekom suđenja Ivica N. je bio na psihijatrijskom promatranju te mu je dijagnosticiran patološki seksualni nagon, odnosno pedofilija. Da je osuđen, Nada je doznala na svojoj sadašnjoj adresi, u Domu za nezbrinutu djecu. Naime, mjesec i pol prije no što je rodila ona i sestra preselile su se u Zagreb prema odluci Centra za socijalni rad. Skrbništvo nad novorođenčetom dobio je Damir Vlašić, Nadin ujak, i to nakon njegove intervencije.
– Bojao sam se da je ne uhvati poslijeporođajna depresija, da ne učini nešto sebi ili djetetu. Na sreću, u njoj se sve više bude majčinski nagoni. Rekla mi je da voli svoje dijete. Kad god mogu, posjećujem nju i sestru, a često se čujemo telefonski i dugo razgovaramo – ispričao nam je Nadin ujak pokazujući fotografije nećakinja. Blijeda i mršava, na njima je ljepuškasta djevojčica s usnulim čedom u naručju.
Da je Nada uistinu dobra majka, potvrdila nam je i ravnateljica doma Jasna Kelava-Ćurković: – Brine se za kćer, stvarno je voli. I ona i sestra dobre su djevojke. Jako su vezane, a sada su potištene, Nada zbog onoga što je doživjela, a sestra jer joj je žao Nade.
Krštenje za Božić
Majka i otac djevojčica još nijednom nisu posjetili svoje kćeri. Unuku će vidjeti uskoro, kad Nada za Božić s djetetom dođe u Slavoniju:
– Mamu ćemo posjetiti, a kod ujaka ćemo spavati. Kod njega će biti i slavlje za krštenje moje kćeri – objašnjava Nada.
Iako joj je u domu lijepo i zadovoljna je svojim novim životom jer ima gotovo sve što joj treba, ipak je skromno povjerila što joj nedostaje: – Odjeća treba i djetetu i sestri i meni. U domu dobivamo 79 kuna mjesečnog džeparca. Znam da ne može drukčije, ali voljele bismo imati koju kunu više. Mama u Slavoniji za nas dobiva dječji doplatak, ali novac nam još nikad nije poslala. No, obećala je da hoće – povjerila se Nada.
Tek je na naše inzistiranje njezin ujak rekao da su ga djevojke zvale prije nekoliko dana i rekle mu da nemaju zimske jakne: – Znam da nemaju, ja im ih sada ne mogu kupiti. Samo, ne bih htio da netko pomisli kako sirotinja stalno nešto traži.
Nadin oporavak
Ravnateljica Doma za nezbrinutu djecu u Nazorovoj ulici u Zagrebu Jasna Kelava-Ćurković kaže da je Nada u domskom Odjelu za materinstvo te da će to što je presuda protiv Ivice N. izrečena brzo, istaknula je, utjecati na njezin oporavak. I njoj i sestri bi, dometnula je, dobro došla odjeća i džeparac jer Nada sigurno želi svome djetetu kupiti neku sitnicu, ali si to ne može priuštiti.
Napravili smo što smo mogli
Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Našice Mirjana Rajković kaže da je Nadinoj majci oduzeto pravo na čuvanje i odgoj djece, na temelju čega su djevojke i smještene u dom. Djelatnici Centra, kazuje ravnateljica, učinili su sve što je bilo u njihovoj moći, a obitelj je godinama u njihovu tretmanu i sve to vrijeme ima materijalno-pravnu zaštitu.
– Nismo se oglušili ni na jednu anonimnu dojavu, ali teško je kad druga strana sve niječe. Zaista smo napravili sve što smo mogli. Pa tko je sve ovo i pokrenuo? Uostalom, postoje pisani tragovi o našem radu, od očevida s terena, službenih zabilješki... – tvrdi ravnateljica te nastavlja:
– Najlakše je sada reći da netko nije dobro odradio svoj posao. Tvrdim da to nije istina. Mi smo ovdje da pomažemo.
O tužbi koju Damir Vlašić namjerava pokrenuti ravnateljica je rekla:
– Neka tuži naš centar, barem će se doznati istina.
