Ben, Don, Charlie, Pero i Riki zajedno su odradili 47 godina azilskog staža, samo šest godina manje od zbroja njihovih godina. Udruga Vau Vau koja se brine za njih trenutačno skrbi o 46 pasa, a među njima je 40 pasa koji imaju više od osam godina života.
– Nijedan pas o kojem se brinemo nije mlađi od šest godina. U stvari, samo jedna njuškica ima šest godina, pet ih ima između sedam i osam godina, a najstarija nam je 13-godišnja Dona – kaže nam Anabela Ivorek iz te udruge. Svi psi trebaju dom, azil bi ionako morao biti tek prolazna faza u životu napuštenih životinja, sigurno mjesto dok se ne udome. Pa iako baš svi trebaju dom, uvijek ima onih kojima je to zaista hitno i za koje volonteri vjeruju da bi se lakše i brže udomili i prilagodili. No, da ih pitate koga bi izdvojili i rekli da se prvo njemu traži dom, teško bi našli odgovor i još teže odabrali.
– Svaki od njih je poseban, svi su dragi, a povezuje ih to što obožavaju ljude, pažnju, znaju hodati na lajni i svi su željni nježnosti, ljubavi i sigurnosti – ističu volonteri i dodaju da sve češće prođe i nekoliko dana da telefon ne zvoni, nema interesa za njihove pse, a posebno nema kvalitetnih upita za koje mogu reći – dogodilo se čudo! Od potrage za dobrim domovima ne odustaju, a prednost ipak daju petorki koja je od svih pasa najdulje s njima. Nazvali su ih petorica veličanstvenih.
Najdulji azilski staž među njima ima Ben, u Predavcu je 11,5 godina od svojih 12 godina života.
– Nedavno je Ben imao šansu, no nije dobro prošlo. Vožnja automobilom bila mu je previše stresna i kad smo stigli kod udomitelja, ništa nije pomoglo, ni maženje ni poslastice. Stajao je uz ogradu i pokušavao izići. Vratili smo ga u azil. Ben nikada nije imao dom iako je umiljat i divan, jako malo mu treba da bude sretan. Duša od psa, beskrajno voli kad ga mazimo, a blizina ljudi je sve za čim čezne. Svakome prilazi kao da ga pozna cijeli život. Jako je dobroćudne i mirne naravi, nježan i nenametljiv. . Voli "pričati" kada vidi da će dobiti malo konzerve i mrvicu poslastice. Voli kratke šetnje i voli spavati na dekicama koje obavezno sam složi jer mi to izgleda ne znamo tako dobro napraviti. Ne voli kišu, hladnoću, a ni mokre šapice – opisuju Bena volonteri i dodaju da Ben ipak ne voli mace.
Samo nekoliko mjeseci kraće u skloništu je Pero, kod njegova imena zapisano je da ima 11 godina, toliko ima i azilskog staža jer nikada nije imao dom.
– Pero ima cimericu Alfu, koja obožava kad joj bacam loptice. I Pero uvijek trči uz nju iako ga loptica ne zanima, važna mu je samo Alfa. Stalno je nasmijan kad na dvorištu uživa u slobodi. Ako slučajno sjednem, prvi je uz mene i gura mi glavu da ga mazim. Pero nikada nije osjetio kako je to imati svoj dom, a pravi je obiteljsko pas – kaže nam Anabela. Opisujući Peru, volonteri ističu da je karakterno blag, staložen i smiren pas. Sate bi mogao provesti uz čovjeka u kojeg beskrajno vjeruje. Najvažnije mu je sijedu njuškicu nasloniti na krilo i predati se nježnostima. Voli on i šetati i njuškati, ali nije jako fizički aktivan pa bi se savršeno uklopio u takvu, manje aktivnu obitelj. Ne bi mu smetalo ni društvo drugog kućnog ljubimca koji je smirenije naravi.
I Don je jedan od azilskih starosjedilaca, u Predavcu je već devet godina. U azil je došao kad je umro njegov čovjek s kojim je živio dvije godine i danima ga je čekao pred vratima, a onda je završio u skloništu.
– Don predivno hoda na lajni, ali njegove su šetnje kratke jer zbog starosti ima probleme sa zglobovima na prednjim šapicama pa pije i terapiju za to. Iako malo teže hoda, bez problema će iskopati koju rupu, kao da ga ništa ne boli. Voli spavati na dekicama, a katkada to završi tako da dekicu malo i prožvače – opisuje nam Anabela Donove sklonosti. Mora izbjegavati stepenice pa je to jedan od uvjeta za udomljavanje. Kažu, on je pas za poželjeti, pas koji obožava ljude. Svaki put kad završi njegovo druženje s volonterima, s njegova lica nestane osmijeh.
– Dok leži u kućici na dekicama, sanja dan kad će proći uz rešetke boksa i nikad se više neće vratiti. Sanja dan kad će napokon imati svoj dom – ističu volonteri. Za 11-godišnjeg Dona traže dom u kojem će biti jedini ljubimac jer se s drugim njuškicama ne slaže.
Riki ima 10, a u skloništu je osam godina. Prostor u kojem je puno pasa njemu najteže pada jer je slijep. Ne reagira na druge pse, ali katkad je nesiguran, posebno ako se brzo kreću oko njega.
– Kad osjeti miris konzerve, obavezno laje. Obožava biti slobodan, pronjuška cijelo dvorište. Kad nisam blizu njega, ne zna kud bi krenuo, ali čim čuje moj glas, dođe. Bio je i na operaciji, no više ništa ne vidi – govori A. Ivorek. Izuzetno je mazan i drag i jako se dobro snalazi oslanjajući se na njuh i sluh. Voli ići u šetnje i jako je samostalan bez obzira na to što ne vidi. Idealan dom za Rikija bila bi kuća s ograđenim dvorištem, a i društvo kujice ne bi mu smetalo.
Od svojih devet godina Charlie je u skloništu proveo više od sedam i pol godina.
– Charlie je dosta aktivan pa za njega tražimo ljude koji će ga voditi u dulje šetnje. Voli se valjati po travi, istraživati njuškanjem, vesele je prirode i nije svadljiv – opisuje ga Anabela i dodaje da se do sada nije javio nitko tko bi mu omogućio kvalitetan dom. Za to vrijeme Charlie je i dalje nježan i drag te zaljubljen u igru i igračke. Svijet i promjene uvijek prvo proučava iz daljine, a kad se navikne, onda prilazi. Put do njegova srca sigurno je popločan lopticama i igračkicama, koje Charlie stalno nosi sa sobom, kažu volonteri. Uvjereni su da bi se vrlo brzo prilagodio životu u novom domu.
Poželite li upoznati ove pse, nazovite 095/532 15 94, a sve o njima možete pronaći i na Facebook stranici udruge Vau Vau. Ili još bolje, posjetite ih u Predavcu nedaleko od Bjelovara. Svi psi razveselit će se nekoj poslastici ili igrački, a još više pažnji i nježnostima, kojih je uvijek premalo.
Zalosno ali uvjek je bolje da imaju losi dom.