Kako saznajemo od osobe bliske Dinamu i njegovome kapetanu, Joea nije pogodila samo kazna od deset utakmica neigranja, što je zaista Fifin presedan, nego i status u domaćoj nogometnoj organizaciji.
Naime, u Dinamu i te kako dobro znaju da je vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza nakon Islanda jednostavno dignulo ruke od Joea, te da nije bilo nikakve diplomatske akcije ni lobiranja da bi se ublažila kazna. Jedini “ustupak” HNS-a prema Joeu bilo je “velikodušno” prepuštanje kazne Fifinim disciplincima, pa onda i stavljanje slučaja Šimunić u frižider.
Šutnju HNS-a u slučaju Šimunić naložio je predsjednik Davor Šuker, inače pouzdani i privrženi Mamićev čovjek, ali istodobno u posljednje vrijeme i nadobudni partner ministra Željka Jovanovića, čovjeka koji je Šimunića nakon ispada protiv Islanda i prijavio HOO-u. Šukeru je i te kako važno graditi dobar odnos s ministrom kako bi ublažio njegova “uklizavanja” nogometnoj organizaciji, kao što mu je stalo i pozicionirati se “blizu vatri” u međunarodnim forumima. Ambicioznome Šukeru cilj je ući u Izvršni odbor Uefe ili Fife i na tom putu spreman je odreći se čak i jednoga od stožernih igrača reprezentacije procijenivši kako mu, nakon antologijskoga gafa na međunarodnoj utakmici, zapravo spasa i nema.
Takav stav HNS-a navodno je razočarao i Zdravka Mamića, ne samo zato što se radi o Dinamovome igraču, kapetanu, lideru svlačionice nego i zato što mu nije nimalo simpatično Šukerovo koketiranje s Jovanovićem. Za podsjetnik, Šuker se svoga pokrovitelja Mamića već jednom odrekao, baš nakon Zdravkova žestokoga radijskoga udara na ministra, i od tada njihov odnos više nikada nije poprimio obrise idile kao prije tri godine, kada su se zajedno udružili protiv Štimca.
Na kraju, od spašavanja vojnika Joea odustalo se i iz jednoga sasvim pragmatičnoga razloga – kako bi se išlo na ruku reprezentaciji. Naime, Šimunićeve izvedbe za Dinamo ove jeseni bile su, blago rečeno, problematične. Primjerice, meč protiv Hajduka u prvenstvu (2:2), kada je Joeova reakcija skuhala prvi pogodak Splićana ili nekoliko europskih “proklizavanja”. Statistika će reći da je Dinamo u Europskoj ligi, u pet utakmica u kojima je Joe bio ministar obrane, primio devet pogodaka.
Izbornik Niko Kovač to nikada ne bi rekao za svoga dugogodišnjega prijatelja, ali Joeova kazna samo mu je olakšala situaciju u pripremama za Svjetsko prvenstvo. Niko na stoperskim pozicijama ima respektabilnu mogućnost odabira, između Ćorluke, Vide, Lovrena i Schildenfelda, što ga stavlja u sasvim komotnu situaciju.
Za podsjetnik, Gordon Schildenfeld bio je na Euru 2012. pretpostavljen Joeu Šimuniću i zadatke je odradio besprijekorno.
Vječiti buntovnik Šimunić tada je mudro odšutio za vrijeme Eura, a nakon prvenstva žestoko je opleo po izborniku Biliću, zanemarujući činjenicu da je za Dinamo u toj sezoni odigrao samo 11 utakmica i da na EP-u nije ni zaslužio igrati.
Takav Joeov istup spram Bilića bio je samo nastavak tihoga rata između njih dvojice, koji je počeo u listopadu 2009. kada je Slaven odstranio Joea iz reprezentacije.
Ta dva sukoba s Bilićem bila su samo nastavak skandala koji Crazy Joea prate cijelu karijeru. I dok su ga publika i suigrači oduvijek simpatizirali zbog srčanosti i poštenoga pristupa, neki treneri, suparnički igrači pa i novinari nemaju najbolja iskustva sa Šimunićem. Taj njegov neukrotivi temperament, iskričavost i kratak fitilj na kraju će ga koštati neslavnoga kraja karijere.
Povijest Joeovih skandala vratit će nas u 2007. godinu kada je njemački Bild sastavio listu deset najomraženijih nogometaša Bundeslige i na njega uvrstio tadašnjega britkoga stopera Herthe. Uz Joeovo ime tada je stajalo obrazloženje da “Šimunić redovito gubi živce na terenu” i da je upravo zbog njega Hertha čak morala angažirati psihologa.
Joe je u svibnju 2007. godine napravio jeziv prekršaj nad igračem Werdera Christianom Schulzom udarivši ga kopačkom u glavu, nakon čega je Schulz prevezen u bolnicu gdje mu je rana na licu zašivena. Iako se dan poslije ispričao Schulzu, Šimunić je nakon crvenog kartona suspendiran na četiri utakmice.
Nije mu to bio prvi incident u Herthi. Prije toga sukobio se sa suigračem Palom Dardaijem. Nakon što mu je Mađar oštro uklizao na treningu, Šimunić je nasrnuo na njega, bacio ga na travu i žestoko izvrijeđao. Suigrač Cairo morao je zadržavati zajapurenoga Šimunića kako bi spriječio tučnjavu. Dardai je nakon tog incidenta izjavio kako je Šimunić bolesnik i da treba na liječenje.
– Da nisam bio tako miran, krv bi tekla u potocima – kazao je tada mađarski reprezentativac, a i trener Falko Götz prisnažio je kako je Joe prevršio svaku mjeru.
Posljednja godina karijere bila je najturbulentnija za Joea, koji je, primjerice, postao prvi igrač u povijesti kojega je Fifa u istoj sezoni kaznila sa čak 12 utakmica zabrane igranja (dvije za start nad Sulejmanijem, 10 za “Za dom!”).
Također, sasvim neprimjereno i nepromišljeno nastupio je prema novinaru SN-a, samo zbog rečenice “Joe propušta utakmicu u Zadru zato što se toga dana ženi”. Joe je tom prilikom istresao zastrašujuće uvrede i prijetnje...
Na jednoj strani nezapamćeni medijski progon jednog čovjeka a na drugoj veličanje pobjede jugoslovenske reprezentacije od prije trideset godina u istim tim medijima..sve maske su pale!Srećom Srbi su pametan narod i neće više tu čudovišnu tvorevinu.