Percepcija hrvatskih sindikalnih aktivnosti na našim se prostorima posljednjih godina najčešće svodi na prodaju svinjskih polovica, vreća krumpira i ishođenje povoljnih potrošačkih kredita.
Negativne konotacije pojačale su se kada je donedavni sindikalist Borist Kunst ušao u Sabor na listi HDZ-a, a dio radničke javnosti osjećao se iznevjerenim, doživljavajući ga prodanom dušom.
Sindikalne djelatnike, posebice njihove čelnike, dio javnosti smatra pretplaćenim bundžijama koji samo puno govore, a malo rade, te za svaku sitnicu pozivaju na izlazak na ulice.
Prošle godine veliki sindikalni prosvjed na ulicama grada Zagreba okupio je 40 tisuća prosvjednika željnih Vladi poslati poruku o većem dostojanstvu rada, što je pokazalo kako sindikati i te kako imaju snage pokrenuti radno mnoštvo, izreći glasno i javno ono što ih tišti iako su često trn u oku dijela javnosti.
Zamiranje socijalnog dijaloga posljednjih dana između Vlade i sindikata javnih službi oko smanjenja plaća, koje kulminira pripremama za štrajk nastavnika, profesora, liječnika, medicinskih sestara, kulturnjaka, ponovo je aktualizirala lik i djelo sinikalnih vođa na našim prostorima, u prvom redu onih koji će ih voditi u prosvjedu protiv izvršne vlasti.
Koliko su sindikati doista jaki na našim prostorima, koliko su njihovi predsjednici iskreni i marljivi, a koliko samo manipuliraju javnošću, koliko zarađuju, jesu li se okoristili svojim položajem?
Sindikati kao najveći poslodavci
Gotovo u svim zemljama razvijenog kapitalizma sindikati su jake i moćne institucije koje uživaju povjerenje svojih članova, koji zbog toga izdvajaju svakoga mjeseca iznos od 0,5 pa i do 1,5 posto svoje plaće čime pune blagajne. Tako je, primjerice, izraelski sindikat Histeradrut toliko moćan da predstavlja poslije države drugog poslodavca. Njemački sindikat DGB ima čak i svoja građevinska poduzeća.
Naša najveća sindikalna središnjica je Savez samostalnih sindikata Hrvatske, osnovan 11. svibnja 1990. godine. Okuplja 24 granska sindikata, 211 tisuća članova i 60 tisuća umirovljenika. Ova sindikalna središnjica zapošljava 119 djelatnika u šest regionalnih i 21 županijskom uredu.
Prosječna plaća zaposlenih u SSSH u neto iznosu u 2008. godini iznosi 5095,00 kuna, s time da je više od trećine zaposlenih visokoobrazovano, ističe Željko Slunjski, glasnogovornik SSSH. Dodaje i kako je neto plaća predsjednice SSSH Ane Knežević 12.500 kuna, potpredsjednika Ivana Tomca 10.211,28 kuna te Spomenke Avberšek 12.000 kuna.
Službeno vozilo sindikata – od passata do zagrebačkog tramvaja
Inače, kada je postala predsjednicom Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, Avberšekova je dala otkaz u Klinici za dječje bolesti ističući da nije sveta krava da joj se čuva radno mjesto, te da ako jednog dana izgubi povjerenje svoga članstva, a time mjesto predsjednice sindikata, odlazi na burzu dok se ponovno ne zaposli.
Čelnici SSSH imaju jedno službeno vozilo, objašnjava Slunjski, i to passat star sedam godina, koji, prema potrebi, koriste svi udruženi sindikati, dakle, nije ni namijenjen samo čelnicima, nego služi i za dostavu, prijevoz gostiju i slično.
Potpredsjednik SSSH Ivan Tomac u svojemu matičnom Sindikatu energetike, kemije i nemetala Hrvatske ima na raspolaganju osobni automobil hyundai, kupljen na leasing, star dvije godine, a Spomenka Avberšek u svojemu sindikatu nema službenog automobila i koristi radnički pokaz te se, kako sama ističe, koristi zagrebačkim tramvajem, najčešće broj 2.
U SSSH službenu karticu koristi samo Ana Knežević i to uglavnom za plaćanje troškova na službenom putu u inozemstvu, najčešće Bruxellesu, objašnjava glasnogovornik te sindikalne središnjice.
Medijski vrlo eksponiran, posebice u posljednje vrijeme, potpredsjednik Matice sindikata javnih službi Vilim Ribić za sebe kaže da zarađuje kao i državni tajnici u ministarstvima što iznosi 13 tisuća kuna, ali da do danas nema sklopljen ugovor o radu.
Njegov kolega Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, objašnjava da mu je plaća u matičnom sindikatu u Fini između 4800,00 i 4900,00 kuna neto i takva je od 1999. godine. Od NHS-a dobiva naknadu u iznosu od 4000,00 kuna neto, koja se nije povećavala već nekoliko godina. Njegovi ukupni prihodi iznose 8900 kuna mjesečno.
Čelni čovjek NHS-a dodaje kako nemaju službeni automobil, te da je prosječna plaća devet zaposlenih (od kojih svi osim jednog imaju VSS) u sindikatu iznosi 6042,12 kuna (neto).
Sever objašnjava kako nema nikakvih bonusa na plaću, ali posjeduje službenu kreditnu karticu koju nekoliko godina nije upotrijebio.
- Od 24. svibnja 2004. godine, od kada je imam, na njoj sam napravio ukupni promet u iznosu od 6847,82 kune - otkriva čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Dio sindikalaca smanjuje plaću jer solidarizira s članstvom
Manje precizan u odgovoru koliko zarađuje predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske bio je Damir Jakuš. Objasnio je da kao predsjednik URSH-a ima plaću
vezanu uz prosječnu plaću Republike Hrvatske, s time da ima koeficijent
2,2, pa s obzirom na to, ako raste prosječna plaća, sukladno tome raste i
moja plaća, a ako prosječna plaća pada, pada i moja plaća.
Za razliku od plaće, Jakuš je jasan glede službenog automobila koji, kaže, nema, baš kao niti službenu karticu ili bonus na plaću.
Što se tiče snižavanja plaća zaposlenih u sindikatima, iz SSSH su jasni - plaće zaposlenih u našoj središnjici nisu snižene zato što su niže od prosjeka Republike Hrvatske, koji je u 2008. godini iznosio 5120,00 kuna. Nisu povećane od 2004. godine, a tadašnje je povećanje bilo jedino u petnaest godina.
Za razliku od njih, iz dijela sindikata javnih službi poručuju da će se solidarizirati sa svojim članovima kojima će plaća za travanj isplaćena u svibnju biti niža za šest posto.
Isto će učiniti i Spomenka Avberšek sa svojom plaćom.
