Rad pod povećalom javnosti prirodno je stanje vršitelja dužnosti glavnoga ravnatelja Hrvatske radiotelevizije Siniše Kovačića. Čovjek koji je kao novinar razotkrivao afere i rušio ministre, na čelu je javnoga servisa već šest mjeseci. Tim nam je povodom otkrio u kakvu je stanju preuzeo kuću, što je postigao i je li time zadovoljan te od čega zazire. No osvrnuo se i na svoje početke, kad ga je obrana lokalnoga radija uvjerila da može biti taj koji utječe na promjene u društvu i radi u korist pluralizma, što mu je i danas jedini cilj.
Kad ste preuzeli funkciju, jedan od glavnih ciljeva bio vam je poticanje proizvodnje, a ne kupnja gotovih proizvoda. Što ste postigli na tome polju?
Mobilizirali smo unutarnji potencijal i u kratko vrijeme povećali broj premijernoga programa, broj izravnih televizijskih prijenosa, vratili neke rado gledane emisije poput Vijesti iz kulture, Kućnih ljubimaca, gledateljima vratili legendarnu, prepoznatljivu uvodnu špicu Dobro jutro Hrvatska te pokrenuli niz novih projekata. Podsjetit ću na portal Dani ponosa na kojem zainteresirana javnost može pogledati bogatu arhivu iz Domovinskog rata u kojem je HRT imao posebnu ulogu te potpuno vizualno najmodernijom tehnologijom osuvremenjen Dnevnik. Uz vrlo zahtjevnu sportsku godinu, zbog izvanrednih parlamentarnih izbora imali smo i dinamično radno ljeto. Nakon 13 godina HRT je, zahvaljujući iskusnim urednicima IMS-a, ostvario televizijsku debatu čelnika dviju najjačih stranaka koja je bila najgledanija emisija toga tjedna u Hrvatskoj, a potom i sučeljavanje svih političkih aktera. To se dosad izbjegavalo, a sada smo sve to ostvarili s postojećim kadrom i kapacitetom. Prekidali su se godišnji odmori, nije se program punio reprizama i licencnim emisijama.
Jeste li zadovoljni postignućima u šest mjeseci mandata?
Znate kako se kaže: ljudsko srce nikad zadovoljno nije. Puno je toga napravljeno, ali najvažnije, vratili smo se među ljude, pozicionirali HRT kao relevantan izvor informacija, kao medij kojem se najviše vjeruje u Hrvatskoj, a koji je i ogledni primjer za uspješan javni medijski servis u ovom dijelu Europe. To nam potvrđuju podaci gledanosti i naša krovna unija europskih radiotelevizija EBU. Ipak, ne mogu biti do kraja zadovoljan jer je šest mjeseci prekratko razdoblje za velike pomake u velikim sustavima kao što je HRT. Posebno sam zadovoljan načinom rada, motivacijom zaposlenika koji su spremni timski raditi poštujući jedni druge, koristeći se znanjima i iskustvima koje posjeduju.
Hoćete li prihvatiti produljenje mandata?
Po sili zakona 1. listopada prestaje obnašanje ovog produljenog mandata, no kako postaje izvjesno da do tada neće biti konstituiran novi saziv Hrvatskog sabora, spreman sam i dalje raditi ovaj posao ako se donese takva političko-pravna odluka.
A kandidirati se za ravnatelja?
O tome je teško govoriti s obzirom na najavu mogućnosti smanjivanja pristojbe. Svjestan svih nedostataka, preuzeo sam vođenje javnoga medijskoga servisa kako bi se on razvijao, a ne kako bi se preko noći urušio ili ugasio ukidanjem emisija ili programa. I zato mislim da bez strateškog pristupa racionalizaciji poslovanja, nužnom restrukturiranju, sistematizaciji radnih mjesta u dogovoru sa sindikatima, javnoj raspravi o ulozi HRT-a u društvu, nije trenutak za smanjivanje pristojbe. Kada sam se i kandidirao za glavnog ravnatelja HRT-a, u programu sam napisao da bi se mogle stvoriti uštede za smanjenje pristojbe do 10 posto, ali uz već spomenute uvjete, nužan je i rast prihoda, što ovisi i o gledanosti programa. Javnost očito nedovoljno zna da svih 80 kuna ne ide samo i isključivo Hrvatskoj radioteleviziji. Mi iz pristojbe potičemo cijelu kulturnu industriju u Hrvatskoj – od audiovizualne industrije, HAVC-a i ZAMP-a do Fonda za pluralizam iz kojeg se novac slijeva na niže razine, u lokalne medije... Tu je cijeli hranidbeni lanac koji ovisi o pristojbi, a dio novca vraća se kroz poreze i u državni proračun. Prije svega očekujem javnu raspravu, a sukladno tome, svatko za sebe mora donijeti odluku želi li voditi Hrvatsku radioteleviziju i objektivno vidjeti ima li političku podršku za to.
Volim džogirati i moliti. To su moji načini za stišavanje tijela, za pražnjenje i duhovni mir
Svoje mišljenje o mogućemu smanjenju pristojbe djelomično ste dali izjavom: Tko preuzme HRT s manjom pristojbom, morat će dijeliti otkaze.
To je izvučeno iz konteksta. Naravno da svaka racionalizacija podrazumijeva i smanjivanje troška rada. Instrumenti mogu biti otkazi, poticajne otpremnine ili promjene u kadrovskoj politici... niz je mogućnosti. Ne bih volio da zbog svega HRT stagnira ili da se ugase neki televizijski programi ili da se odreknemo nekih televizijskih prava koja plaćamo, poput prijenosa Europskoga ili Svjetskoga nogometnog prvenstva, Olimpijade... Prejudicirati sada da će se nešto od toga morati dogoditi zlonamjerno je kao i konstrukcije koje su se pojavile u javnosti o mogućem gašenju dopisništva u Metkoviću ili Trećeg i Četvrtog programa. Želim poslati jasnu poruku da je ovo vodstvo spremno dvaput okrenuti svaki novčić prije nego što ga potroši, uostalom to će morati biti poslovna politika svakoga budućeg rukovodstva.
Uskoro istječe mandat i dijelu članova Programskoga vijeća. Kakva je suradnja s tijelima Hrvatske radiotelevizije?
Tijela Hrvatske radiotelevizije moraju raditi koordinirano – surađujemo i nemam prigovora na njihov rad. Dapače, neke njihove prijedloge i ideje smo prihvatili, argumentirane kritike ozbiljno shvatili i zahvaljujemo na svakoj pohvali. Nezgodne su i štetne podjele na crvene i plave ili insinuiranje postojanja klackalica. Nema potrebe tako kontekstualizirati stvari jer moramo razgovarati i dogovarati se kako bismo imali bolji program usklađen sa željama i potrebama naših korisnika.
Je li istina da ste kuću zatekli u devastiranom stanju?
Naslijeđena loša organizacija HRT-a s prekobrojnim rukovodećim pozicijama najveći je teret koji nas i danas užasno usporava i opterećuje. Nakon šest mjeseci vođenja Hrvatske radiotelevizije zaista mogu reći da su radio i televizija u lošem prisilnom braku. Trebali bi imati prirodniji odnos, odnos starijega brata i mlađe sestre. Zato sam i predlagao njihovo razdvajanje. Takva nova organizacija nije moguća bez promjene statuta, a ona pak nije moguća bez Hrvatskoga sabora, koji još nije konstituiran... Dakle i želja i potreba da se stvari dovedu u red, na žalost ,ovise o uvjetima i preduvjetima koji se moraju ispuniti. Kad je riječ o devastaciji sustava, bilo je niza neracionalnih postupaka. Iskreno se čudim onomu tko je planirao gradnju nadstrešnice za parkirališno mjesto glavnoga ravnatelja. Meni je to bilo šokantno vidjeti u poslovnim planovima. Ako kisne moj automobil, kisnut će i onaj moga nasljednika. Klijentelizma te vrste na HRT-u neće biti.
Preuzevši položaj vršitelja dužnosti glavnoga ravnatelja, utvrdili ste da je bilo nepravilnosti u prikazivanju broja zaposlenika Hrvatske radiotelevizije, ali i dobiti. Naime, ispostavilo se da ona za 2015. nije bila 56,9 milijuna kuna, kako se prikazivalo, već triput manja – 18 milijuna kuna – te da ste kao kuća nelikvidni. Kakvo je trenutačno stanje?
Zahvaljujući Nadzornom odboru, uspjeli smo konsolidirati financije, premostivši kratkoročnim kreditom nelikvidnost, no još moramo ambicioznije povećati učinkovitost i obuzdati rast troškova. Međutim, svaka uprava koja preuzme Hrvatsku radioteleviziju imat će problem preuzetih obveza, naslijeđenih tereta. Gotovo 430 milijuna dugoročnih kredita netko treba otplatiti. Mi u nemogućim uvjetima pokušavamo zaustaviti negativne trendove i stvoriti uvjete u kojima bi se dugovi počeli brže vraćati, a uvođenjem konzervativnijih računovodstvenih politika šaljemo poruku kako funkcija javnoga medija više nije utrka za dobiti, već bitka za dobar program.
Zašto je donesena odluka o skraćivanju Dnevnika?
Zbog zahtjeva gledatelja, sugestije Programskoga vijeća, ali i stava uredničkoga kolegija da će tako Dnevnik koji traje 35 minuta i dalje zadržati smisao informativne emisije koja pritom nije dosadna. Paralelno, uveli smo Temu dana kroz koju se dodatno akcentiraju najvažniji događaji.
Počinju se emitirati dvije nove serije, Crno-bijeli svijet i Novine. Je li u kojemu trenutku bilo dvojbeno hoće li Novine, zbog svojega provokativnog sadržaja o stanju u medijima, biti emitirane?
Zaposlenici iz poslovne jedinice Program i poslovne jedinice Produkcija pogledali su obje serije i bit će emitirane u udarnome terminu. Dakle, ni jednoga trenutka ništa nije bilo sporno, a u javnosti je stvoren pogrešan dojam. Novine se počinju emitirati sredinom listopada u udarnome terminu – nedjeljom u 20 sati – a Crno-bijeli svijet petkom.
Ukinuli ste zabranu gostovanja novinara nekih portala na Hrvatskoj radioteleviziji. Ima li još na snazi sličnih zabrana koje su u suprotnosti sa slobodom govora?
Više nema nikakvih crnih lista. Dapače, potičemo pluralnost gostiju i stavova te angažirano i istraživačko novinarstvo. Pri tome stalno moramo paziti na osobe koje pod slobodom govora zapravo žele manipulirati informacijama i iznositi neistine. Tu urednici stalno moraju biti na oprezu, a relevantni izvori informacija svetinja.
Na Hrvatskoj radioteleviziji ste dvadeset godina. Prije ove funkcije najzapaženiji ste bili kao urednik i voditelj Dnevnika. Biste li se pristali opet vratiti na taj položaj?
Redakcija je moje prirodno okružje i, sukladno događajima koji slijede, ne osjećam nikakvu zadršku pri pomisli da se vratim među svoje kolege te nastavim i dalje raditi ono što sam radio dvadeset godina. Dapače, mislim da sam kao novinar i urednik trećeg Dnevnika ostavio traga. Podsjetit ću vas na samo neke od istraživačkih priča koje su završile u eteru, a koje su za posljedicu imale smjenu ministra ili ispravljanje nekih odluka u javnosti. Medije vidim kao korektiv društva.
Koji je bio vaš prvi zadatak kad ste 1996. došli na Hrvatsku radioteleviziju kao honorarni suradnik?
Iva Gačić povela me je na snimanje promocije knjige profesora doktora Zdravka Tomca, koji je tada bio predsjednik Zagrebačke gradske skupštine. Na drugi događaj me vodila Tončica Čeljuska, i to je bilo učinkovito jer su mi dopustili da napravim kratko izvješće o poduzetnicima koje je tada objavljeno u emisiji Hrvatska danas.
Slovili ste kao zaposlenik blizak Hloverki Novak-Srzić. Ima li govora o njezinu povratku na Hrvatsku radioteleviziju?
U ovoj se kući najlakše lijepe etikete i stalno ste nečiji čovjek. Otkad sam na HRT-u, slušam o Tuđmanovim ili Pašalićevim, Račanovim ili Josipovićevim, Hloverkinim ili ljudima M. Nemčić... Svako vrijeme nosi neku etiketu. Ne bježim od činjenice da sam dobio priliku afirmirati se u vrijeme stolovanja gospođe Novak-Srzić. Desk koji sam osmislio kao tadašnji rukovoditelj postoji i danas u istome obliku. Očito sam već tada napravio dobar posao. Povratak Hloverke Novak-Srzić ne ovisi o dobroj volji vršitelja dužnosti glavnoga ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, nego o potrebama programa i pravnim pitanjima o kojima ne mogu javno govoriti.
U kojoj je fazi vaš doktorski studij u Mostaru?
Moram početi pisati doktorat. Tema su medijske manipulacije i manipulacije u medijima, koja dosad nije obrađena na ovome području Europe te se nadam se da ću biti prvi koji će njome dati svoj obol znanosti.
Kako se oslobađate stresa?
Volim džogirati i moliti. To su moji načini za stišavanje tijela, za pražnjenje i duhovni mir. Motor za pokretanje i odmak od poslovnih briga mi je obitelj. Njihovo okružje mi je dovoljno jak amortizer za ublažavanje svega negativnog.
Može li se u isto vrijeme voditi harmoničan obiteljski život i graditi karijera?
Može. S kćeri Laurom i suprugom Andrijanom pokušavam provoditi što više vremena, volimo putovati, učiti. Dijete koje ide u drugi razred osnovne škole još vam je dovoljno privrženo da ga možete usmjeravati. I tom se činjenicom obilato koristimo.
>> Siniša Kovačić apelira protiv zahtjeva Mosta: Ne bi bilo dobro smanjiti pristojbu
