Je li vam drago što Zagrepčani svako jutro na tržnicama čekaju u redu na vaše mlijeko? Pitali smo to Mladena Šurbeka, vlasnika mini mljekare Veronika iz Desinića, koji je uspio u Zagorju stvoriti mrežu malih kooperanata koji mu isporučuju pravo domaće mlijeko, dakako bez štetnog aflatoksina.
– Naravno da mi je drago – smije se Šurbek, ali istog se trenutka uozbilji: – Šteta da ga nemam i više jer imamo strašno puno poziva ljudi iz Dubrovnika, Splita i Rijeke, čak i Slavonije koji pitaju gdje mogu kupiti naše proizvode, zašto kod njih ne otvorimo trgovine. Kažemo im da nemamo ni kapaciteta ni vozila.
U Desiniću se već godinama sav asortiman – od vrhnja, kajmaka, sira, stepka, jogurta do svježeg mlijeka – potpuno proda. Sir i vrhnje desinićke Veronike svako su jutro na zagrebačkim tržnicama od Dolca i Kvatrića do Gajnica i Španskog, u tridesetak vlastitih maloprodajnih mjesta u Zagrebu, Zagorju, Velikoj Gorici, Jastrebarskom, Samoboru i Karlovcu, ima ih i u trgovačkim lancima Konzuma i Bille. Uskoro, nada se Šurbek, imat će 70 posto vlastite prodaje pa neće morati ovisiti o trgovačkim lancima.
Mlijeku ništa ne uzimaju
Svako jutro šest kamiona otkupljuje mlijeko po zagorskim bregima te ono istog dana ide u preradu, a idućeg jutra hladnjače iz Desinića razvoze na prodajna mjesta gotove dnevne proizvode. Od štale do stola prođu 24 sata. Robe nema na zalihama ni u hladnjačama, tvrdi vlasnik Veronike.
Danas mljekara otkupljuje mlijeko na području Krapinsko-zagorske županije, malim dijelom i Zagrebačke, a jednog kooperanta imaju i u Varaždinskoj županiji. Sveukupno ih je 480.
– U Austriji se razvijaju mala domaćinstva koja imaju od pet do deset krava, u Italiji i Njemačkoj također. Ovdje imamo velike farme, a to je već industrija i onda se događa to što se događa – kaže Šubek.
– Mlijeko koje se prerađuje izvorne je kvalitete, hvali se on. – Mi nismo industrija koja mlijeku uzima kvalitetne sastojke. Sir i vrhnje radimo upravo onako kako se oduvijek radilo na selu. Naše se mlijeko ne homogenizira i ne sterilizira i zato ima miris i okus.
– Sreća je što Zagorje nije pogodila suša kao Slavoniju pa je hrana za stoku bila zdrava, bilo je dosta zelene trave i nije trebalo puno kukuruza – smatra Šurbek. Afera s aflatoksinom samo je još više povećala probleme u poljoprivredi. Mljekarski sektor je nesređen – smatra naš sugovornik. Smatra da bi Ministarstvo poljoprivrede trebalo koordinirati velike proizvođače i dati bolju logistiku malim poljoprivrednicima. Primjerice, u Zagorju već ima općina gdje nema ni jedne krave.
Posao za još 10 ljudi
Proširi li se Veronika, pitanje je gdje će moći otkupljivati mlijeko. Proteklih deset godina broj krava u Zagorju pao je sa 14.800 na 6600.
Šurbek je vlasnik i direktor prve mini mljekare u Zagorju i prije desetak godina imao je 14 zaposlenih i ostvarivao 8,5 milijuna kuna prihoda, a sada zapošljava više od 80 ljudi i ima 40-ak milijuna kuna prihoda. Veronika dnevno preradi 20.000 litara mlijeka, a kada uz sadašnji bude sagrađen novi pogon, proizvodnja će se povećati na 25.000 litara. Ove godine Veronika planira zaposliti još desetak ljudi. Mljekara je dobitnik brojnih priznanja i medalja na međunarodnim sajmovima.
>>\'Naše mlijeko je ispravno. Krave pregledavam od roga do papka\'
Samo se moraju paziti da se netko sjeti analizirati i njihovo mlijeko pa ce i tamo biti "zagadenja" i "umjetnog" mlijeka iz praska napravljena u GMO tvornicama.