Borba za provinciju Idlib, zadnje uporište džihadističkih skupina u Siriji, ušla je u završnu fazu. Nakon žestokih borbi s džihadistima, sirijska je vojska uz pomoć saveznika, Rusije i iranske Revolucionarne garde te boraca libanonskog Hezbollaha, ušla u izuzetno strateški važan grad Saraqib na sjeverozapadu te zemlje unatoč prijetnjama turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana da će upotrijebiti vojnu silu ako se sirijska vojska ne povuče do kraja veljače. Saraqib je grad predratne populacije s više od 30 tisuća stanovnika, koji je još od 2012. u rukama džihadista, a 2017., nakon unutarnjih sukoba, preuzela ga je Hay’at Tahrir al-Sham, zloglasna Al-Nusra, ogranak Al-Qa’ide u Siriji.
Poslao kamione
Saraqib je posljednji veliki grad koji su držali džihadisti, a nalazi se na raskrižju međunarodnih cesta M5 i M4, koje povezuju Damask, Alep i Latakiju, koje turska vojska pod svaku cijenu želi zadržati kako bi spriječila dolazak sirijske vojske na granicu s Turskom. Naime, oslobađanjem grada Saraqib sirijska je vojska došla blizu graničnog prijelaza s Turskom, Bab Al-Hawa. Za vladu Bashara Al-Assada kontrolirati taj put od vitalne je važnosti za oživljavanje sirijskog gospodarstva, a posebice u zapadnom dijelu zemlje, onom u kojem su smješteni svi glavni gradovi.
Nakon što je postao svjestan da će potpuno izgubiti kontrolu nad provincijom Idlib, turski predsjednik Tayyip Recep Erdoğan, koji nije uspio realizirati sporazum o demilitarizaciji i mirnoj reintegraciji koji je dogovoren i potpisan u rujnu 2018. između Putina i Erdoğana u Sočiju, kojim se obvezao razoružati i rasformirati džihadističke skupine u Idlibu, od sirijskog predsjednika Bashar Al-Assada ponovno traži da se povuče s vlasti.
"Nećemo dopustiti sirijskom režimu da izvrgava našu zemlju kontinuiranoj prijetnji migranata mučeći, napadajući i prolijevajući krv... svojeg naroda”, rekao je Erdoğan zaprijetivši čak i vojnom intervencijom.
Dodao je da neće dopustiti nikakve prijetnje u blizini svoje granice pa makar to značilo novu vojnu akciju, poput prethodne tri na sjeveru Sirije. “Učinit ćemo što je potrebno kada netko prijeti našem teritoriju. Nećemo imati izbora nego ponovno pribjeći istom putu ako se situacija u Idlibu brzo ne vrati u normalu”, zaprijetio je Erdoğan ostavljajući otvorenom mogućnost nove akcije na sjeveroistoku Sirije, gdje je u listopadu pokrenuo akciju protiv sirijskih Kurda (YPG), koje smatra teroristima.
“Nećemo oklijevati učiniti što je potrebno, uključujući korištenje vojne sile”, kazao je Erdoğan dodajući da Turska želi stabilnost i sigurnost u Siriji. Da pokaže kako misli ozbiljno, Erdoğan je odmah poslao 150 kamiona i oklopnih transportera s pripadnicima specijalnih snaga, vojnom opremom i streljivom do južne turske pokrajine Hataj, odakle su ušli u Siriju u provinciju Idlib, gdje Turska već ima 12 promatračkih punktova i nekoliko stotina vojnika kao dio sporazuma o deeskalaciji koji su potpisale Rusija, Turska i Iran, koji se nalaze u okruženju sirijske vojske.
S druge strane, sirijski predsjednik Bashar Al Assad ne mari za Erdoğanove prijetnje već je odlučan u borbi oslobađanja čitave provincije Idliba smatrajući da borba protiv terorista neće završiti do oslobođenja Idliba. U strahu od mogućeg frontalnog sukoba između turske i sirijske vojske, ruski predsjednik Vladimir Putin poslao je rusku delegaciju u Tursku na razgovore o smirivanju tenzija na relaciji Damask – Ankara.
Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoğlu kazao je da će Turska učiniti sve što je potrebno za zaustavljanje humanitarne tragedije u Idlibu, gdje su u četvrtak sirijske snage predvođene Rusijom ušle u strateški grad Saraqeb. Zbog borbi je od prosinca raseljeno već pola milijuna ljudi, a Turska strahuje od novog priljeva izbjeglica. Isto tako, osam je turskih vojnika ubijeno u granatiranju sirijskih vladinih snaga u Idlibu, kamo je Turska poslala pojačanja. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ne može se pomiriti s činjenicom da gubi utjecaj nad Sirijom padom zadnjeg uporišta džihadističkih skupina u Idlibu, za što je sam kriv jer nije realizirao sporazum o demilitarizaciji i mirnoj reintegraciji koji je dogovoren i potpisan u rujnu 2018. između Putina i Erdoğana u Sočiju, kojim se obvezao razoružati i rasformirati džihadističke skupine u Idlibu.
Naime, Erdoğan je uvijek igrao na kartu Idliba i pravio pritisak na EU puštanjem migranata. U provinciji Idlib danas živi više od 3,5 milijuna ljudi među kojima je oko 100 tisuća džihadista, od kojih je desetak tisuća stranih džihadista iz zemalja EU i Balkana te Ruske Federacije, zbog čega je taj sporazum i potpisan te se trebao početi primjenjivati 15. listopada 2018. kada se iz zone, široke između 15 i 20 kilometara, trebalo povući sve teško naoružanje te “radikalni pobunjenici, uključujući Frontu Al-Nusra i ostale džihadističke skupine.
Međutim, sporazum nije realiziran, a gradovi Hama i Alep, koji su pod kontrolom režimskih snaga, često su bili bombardirani. Isto tako, stalna meta napada bila je i ruska vojna baza Hmeimim, koju se gađala dalekometnim projektilima ili bespilotnim letjelicama koje su nosile eksploziv. Zbog učestalih napada, ruska i sirijska vojska pokrenule su vojnu ofenzivu na provinciju Idlib, nakon što su propali svi pregovori oko razoružanja džihadističkih skupina.
Prozvani predsjednik Erdoğan negirao je da ima bilo kakav utjecaj na džihadističke skupine koje kontroliraju Idlib tvrdeći kako čini sve kako bi poštovali potpisani dogovor o demilitarizaciji provincije Idlib. Na području provincije Idlib nalazi se više od 3,5 milijuna ljudi, među kojima oko 100 tisuća džihadista koji su se tu skupili s cijelog teritorija Sirije. Prema popisu stanovništva iz 2010., u toj je provinciji živjelo oko 160 tisuća stanovnika koji su živjeli od poljoprivrede i trgovine te krijumčarenja nafte i robe s obzirom na to da se Idlib nalazi tik uz tursku granicu.
Nagađanja o azilu
Provinciji Idlib, osim džihadista, turske vojske, a sada i ruskih vojnika koji patroliraju crtom razgraničenja, američki vojnici nikada nisu imali pristup zbog straha od džihadističkih skupina jer gotovo sve one koje njeguju vehabijsko selefijsku ideologiju smatraju Amerikance tlačiteljima i nevjernicima.
Borbu za Idlib vojni analitičari uspoređuju s borbom za Alep 2016. te borbom za predgrađe Damaska, Istočnu Gutu 2018. godine. Sirijske predsjednik Assad, oslobađanjem provincije Idlib, sigurno će pod svoju kontrolu stavit više od 90% sirijskog teritorija iako je 2011. godine izgledalo da će Assad vrlo brzo pasti s obzirom na to da pod kontrolom nije držao ni 40% teritorija koji je bio raskomadan. Čak se nagađalo da bi mogao zatražiti politički azil u Iranu ili u Rusiji. Međutim, iranskom i ruskom intervencijom u Siriji situacija se potpuno preokrenula.
NAgađali su oni naprednjaci čiji su sponzori stvorili ISIL da bi oteli sirijsku naftu jer njima više treba da bi bili još bogatiji.