Broj mrtvih u razornim potresima koji su u ponedjeljak pogodili Tursku i Siriju svakoga sata raste. Spasioci su u utrci s vremenom da pronađu preživjele ispod ruševina. Sirijski novinar Mohamad Kazmooz spavao je kada se u ponedjeljak dogodio snažan potres magnitude 7,8. Njegova zgrada se urušavala, a on i njegova obitelj bježali su ostavljajući sve za sobom. Novinar je podijelio trenutke užasa koje su proživljavali.
"U ponedjeljak u 4 ujutro, u našem domu u Idlibu na sjeverozapadu Sirije, snažno nas je probudio izuzetno snažan potres. Bio je to užas kakav ne mogu opisati, naš dom se tresao, naše stvari su padale na tlo, paravani su padali i razbijali se, dijelovi zidova i komadi zgrade su se rušili. U tom trenutku nisam mislio da ćemo preživjeti. Živim sa suprugom i roditeljima i sve nas je probudila ova noćna mora. Bježali smo bez toga da smo išta uzeli, bez presvlačenja, bez svojih stvari i hrane. Samo smo jurili u očaju sa svima u našoj zgradi dok se oko nas sve rušilo", kaže novinar u svojem svjedočanstvu za Guardian.
Video: Strašni prizori snimljeni s dronom: Evo kako izgleda grad Kahramanmaras nakon razarajućeg potresa
"Postojao je trenutak u kojem sam vjerovao da će se zgrada srušiti na nas, svaki korak prožet užasom, jer su se okolnosti činile nemogućima. Susjedni stambeni blok srušio se kad smo se probudili, a ja sam doista vjerovao da smo mi sljedeći", dodaje. Kaže da su svi u njihovoj ulici bježali, bosi, bez odjeće i sve su ostavili za sobom.
"Nitko nije razgovarao, to je bio takav šok, nismo imali pojma što se događa ili što učiniti. Ljudi su samo plakali, molili se Bogu, vrištali od straha ili samo bježali", dodaje.
Novinar je opisao da je hladnoća bila velika, to je osjetio kada su izašli na ulicu, a potom su sjeli u svoje automobile i pobjegli.
"Vozili smo se gotovo 90 minuta, tražeći sigurno mjesto za boravak. Na kraju smo pronašli kamp na farmi izvan grada, gdje su se ljudi okupljali jer u blizini nije bilo velikih zgrada", ispričao je. Kaže da je oko četiri sata nakon prvog potresa ponovno krenuo u grad, prema područjima koja su bila najviše pogođena potresima i prema mjestima gdje su se zgrade srušile, dodajući da je znao da mora snimiti što se događa i to prenijeti u svijet.
"Do šestog ili sedmog sata, pod kišom i ledenom hladnoćom, spasilački napori su se pokrenuli, a mnogi volonteri i hitne službe naporno su radili kako bi izvukli ljude i tijela ispod ruševina. Kretao sam se od zgrade do zgrade, bilježio strah i očaj koji su ljudi osjećali, bilježio njihove priče i njihovu patnju. Također sam želio zabilježiti napore spašavanja i hrabre ljude koji pokušavaju pretražiti ruševine. Do ponedjeljka poslijepodne primili smo vijest da bi moglo biti još potresa, da se ne radi samo o naknadnim potresima, već da bismo mogli biti u opasnosti da se suočimo s još jednim potresom", kaže.
Video: Kirikhan: Snimka dronom prikazuje uništen grad i spasioce koji tragaju za preživjelima
"Čekali smo do skoro 19 sati, kada su svi bili izvan velikih zgrada i sigurni koliko je to moguće, a spasilački napori odgođeni su do jutra zbog straha od naknadnih potresa. U to vrijeme pokušali smo se vratiti kući po svoje stvari, ali tijekom prvog pokušaja, oko 13 sati, pogodio nas je drugi jak potres i opet smo pobjegli. Vraćali smo se kući nekoliko puta da bismo zgrabili što god možemo, ali svaki put kad smo se vratili, osjetili smo naknadni potres koji je zaljuljao zgradu. To se ponavljalo, svaki put kada smo se pokušali vratiti kući, zemlja se tresla", dodaje.
"Kako se približavala noć, između pokušaja da svoju obitelj odvedem na sigurno, pokušaja da ih očuvam tijekom dana i pokušaja da snimim i izvijestim o tome koliko god mogu, osjećao sam se krajnje iscrpljeno. Posjetili smo obiteljskog prijatelja da prikupimo neke zalihe, uključujući deke i hranu, prije nego što smo se smjestili spavati u našem automobilu na farmi. Bilo je to izuzetno neizvjesno, teško vrijeme. Teško je to opisati, bili smo iscrpljeni, očajni i prestravljeni. Struje nije bilo cijeli dan", dodao je.
U utorak u 6 sati ujutro kaže da su se ponovno vratili kući da vide što je ostalo nakon razornog potresa. "Malo je ostalo od naših stvari, ali barem imamo jedni druge", kaže sirijski novinar Mohamad Kazmooz.
Bez obzira na sankcije prema Siriji i na EU ljudima treba poslati humanitarnu pomoć . Samo gledati sa strane nije ljudski .Do kada će glavna vijest biti neki sebični posvajatelji ili nekakav licemjer koji dijeli opomene u saboru.....