Hrvatska nema nacionalni program za sport niti strategiju sporta. Nema paralimpijski odbor niti olimpijski odbor gluhih. Nema sustavno riješeno pitanje sporta djece i omladine, ima slabosti "sportskog" usmjeravanja djece. Hrvatska nema mrežu sportskih objekata i treba puno više sportskih dvorana kao i kvalitetnih (educiranih) trenera.
U Hrvatskoj brojni sportski klubovi imaju ogromne poteškoće u poslovanju, a znatan broj njih je pred bankrotom. Hrvati se čak sedam puta manje rekreiraju nego što to čine stanovnici zemalja zapadne Europe. Konačno, Hrvatska izdvaja svega 0,3 posto BDP-a za sport, što je u usporedbi sa susjednom Slovenijom i Mađarskom dvostruko manje. Hrvatski vaterpolski savez za godinu dana ima na raspolaganju dva milijuna kuna, a grčki, na primjer, dva milijuna eura. Ipak, nije u šoldima sve! Po rezultatima na posljednjim europskim i svjetskim natjecanjima - Hrvatska je prava sportska sila! Nije li neozbiljno upitati - jesu li navedene slabosti u stvari prednost? Razumljivo ne, one su zapravo dokaz ogromnih rezervi sportskog potencijala koji se može (i treba) pokrenuti. Upravo tako razmišlja Vlada, pa Prijedlogom novog zakona o sportu namjerava puno toga ustrojiti, ispraviti i unaprijediti.
I Sabor je kao i Hrvatska - sportski. Spomenuti je prijedlog pobudio veliko zanimanje, prije svih, zastupnika sportaša - Arapovića, Filipovića, Bukića, Červara, Perman Bilo je pravo zadovoljstvo slušati te vrhunske sportaše kako govore o ljepoti i važnosti sporta i prijedlozima za rješavanje problema s kojim se susreću. Imaju svoje viđenje, ali se međusobno sportski razumiju bez obzira na stranačku pripadnost. Lino Červar je zamolio one koji u Saboru uvijek i o svemu melju (znaju sve), da barem sport ostave sportašima. U svome je vrlo nadahnutom govoru kazao kako sport više od svega povezuje Hrvate u svijetu. Toga časa su mi na pamet pali naši ljudi koji diljem svijeta navijaju za Janicu, Ančića, rukometaše, nogometaše Osobito je dirljivo vidjeti transparente onih iz Vareša, Posavine, Banje Luke, koji slikovito govore o zajedništvu, ali i o vlastitu stradanju. Za njih su zatvorena vrata domaćih i svjetskih foruma moći.
Posve su zaboravljeni, kao i njihovo stradanje! I zbog toga na sportskim borilištima sa svojim junacima vode i vlastitu bitku. Na svoj se način obraćaju sportskoj i političkoj javnosti. Sjaj nacionalnih odličja povezuje, ali i obvezuje...
