Ovogodišnje Splitsko ljeto otvoreno je premijerom Verdijeve opere “Rigoletto” na Peristilu. Mediji su javljali da je zrakom te premijerne večeri proletjelo i jedno sirovo jaje, ali ono se, izgleda, nije odnosilo na kvalitetu predstave, nego na bijes poduzetnika kojima su kulturnjaci zauzeli prostor važan za turistički profit. Splitskog “Rigoletta”, kojeg je režirao Dražen Siriščević (čiju emisiju Opera box, na žalost, više ne gledamo na programu Hrvatske televizije), a dirigirao Ivo Lipanović, nisam gledao uživo na drevnom trgu ispred splitske katedrale, nego u izravnom i dobrodošlom prijenosu Hrvatske televizije.
Stoga sada ne bih duljio o umjetničkim dometima ove predstave koju će zasigurno obilježiti provokativni kostimi nestašnog Jurja Zigmana, ali bih ipak generalno pohvalio soliste predvođene rumunjskom sopranisticom Elenom Moşuc u ulozi nesretne Gilde i talijanskim baritonom Eliom Fabbianom u ulozi Rigoletta (doduše, nije mi jasno zašto smo za Rigoletta angažirali stranog pjevača kada trenutačno imamo iznimno veliki broj potentnih domaćih baritona zrelih za ovu paradnu baritonsku ulogu). No, posebno bih htio istaknuti ime mladog bosanskog tenora Amira Saračevića koji je pjevao zahtjevnu ulogu vojvode od Mantove uskočivši u predstavu doslovno u zadnji čas te zamijenivši talijanskog kolegu prvotno predviđenog za tu ulogu.
“Pokupili su me s plaže”, rekao je simpatični i iskreni Amir u stanci televizijskog prijenosa prikazujući u “Rigolettu” solidno glazbeno obrazovanje, ali i lijep i prodoran tenorski glas pred kojim bi mogla biti velika karijera, ako bude dobro i odmjereno usmjeravana. Amir Saračević, koji je mladost proveo u Pločama, a bio je i talentirani nogometaš (igrao je jedno vrijeme u Hrvatskoj čak i s Darijem Srnom) samo je jedan u nizu pjevača bosansko-hercegovačkog porijekla koji proteklih godina svojim talentom i sposobnostima osvajaju europske operne pozornice. Među njima svakako treba spomenuti baritona iz Prijedora Nevena Crnića, koji je ovog lipnja osvojio dvije prve nagrade (i žirija i publike) na drugom Haydnovu međunarodnom pjevačkom natjecanju, a postao je i član ansambla Opere u Grazu.
No, vratimo se mi Splitu, gradu koji ovih dana puni novinske stupce nasilničkim ponašanjem i ekscesima, ali i imponira opernim programom Splitskog ljeta koji nikako ne bi trebalo zanemariti jer će Splićani i njihovi gosti koji od odmora očekuju i nešto više od ića, pića i techno glazbe u mjesec dana ljetnog festivala moći poslušati čak četiri operna djela (uz “Rigoletta”, tu su i Verdijeve opere “Aida” i “Nabucco”, ali i Gotovčev “Ero s onoga svijeta” koji će se izvesti u Vrlici i u Makarskoj). A sve će te izvedbe opslužiti samo jedan jedini operni ansambl, i to Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita čijem novom intendantu Srećku Šestanu treba poželjeti da mu se što prije ostvare želje o zapošljavanju prijeko potrebnih glazbenika kako bi splitska Opera i u budućnosti mogla izvesti četiri različite operne produkcije u kratkom vremenskom okviru od mjesec dana. Sirovim jajima usprkos.
