I mi i oni tada smo se osjećali moćno. Kod nas se tada podizao srpski nacionalizam, u Zagreb smo stigli u velikom broju. Nikada se neće ponoviti gostovanje na koje će otići toliko navijača Crvene Zvezde. Kad smo stigli u Zagreb, prvi put se dogodilo da nas je čekala vojska policajaca. Otpratili su nas do južne tribine. Međutim, mi koji smo bili iskusni prepoznali smo neke navijače Dinama koji su imali zadatak da prate hoće li se netko od nas izdvojiti, pa da ga prebiju. Prepoznao sam Šejtana, Sarmu i još neke. Nisam vidio Klokana i Sandra koje sam znao kao vođe Bad Blue Boysa. Onda sam doznao da su i ostali Zvezdini navijači to primijetili, pa su ih ispred jednog kafića presreli i pretukli. Na kraju nas je policija spakirala u specijalni vlak. Gornjim riječima sam je Aleksandar Vučić opisao svoj kratkotrajni boravak u Zagrebu tog 13. svibnja 1990. godine, dana kada se trebala odigrati na kraju nikad odigrana utakmica između Dinama i Crvene Zvezde. Je li taj posjet današnjeg srpskog predsjednika, a tada 20-godišnjeg Vučića, bio privatnog ili službenog karaktera ovisi o tome iz kojeg kuta gledate na utakmicu, ali činjenica je da se Vučić tada našao na južnoj tribini maksimirskog stadiona.  Volio je izazivati nerede, a nije mu to bio prvi put, gotovo pa s ponosom u glasu se tijekom intervjua danog prije 12 godina prisjetio i svog dolaska u Split 1987. godine. Nije tada bio još niti punoljetan. - Na utakmici u Maksimiru stvarno nije bilo naše velike krivnje. Skoro pa nikakve. Za svaki drugi slučaj mogli su reći da je bilo odgovornosti Zvezdinih navijača. Primjerice, u Splitu kada je bilo 2:2, 1987., više smo mi, Zvezdini navijači, čuda napravili, nego Hajdukovi – kazao je.