Talijanska regija s oko 230.000 ležajeva i više od 30 milijuna noćenja godišnje, Južni Tirol, ograničava svoj turistički rast. Više nema otvaranja novih smještajnih kapaciteta bez posebnog dopuštenja lokalnih vlasti, a domaćini do kraja lipnja moraju prijaviti turistički promet iz 2019. i to će biti gornja granica za nadolazeće godine.
Turisti Južnom Tirolu donose previše problema da bi se daljnji razvoj prepustio stihiji, ocijenile su lokalne vlasti, a Arnold Schuler, zadužen za turizam u Južnom Tirolu, kaže: “Uvijek smo govorili da želimo biti regija za turiste, ali i mjesto gdje domaći ljudi dobro žive.”
Nova strategija razvoja
S problemima prekomjernog turizma kakav muči Tirol mogu se poistovjetiti i mnogi u Hrvatskoj. Svi ljeti svjedočimo da špica s više od milijun turista dnevno napreže prometnu i drugu infrastrukturu do pucanja. Vijesti iz Italije samo dodatno aktualiziraju temu o kojoj se i kod nas već neko vrijeme ozbiljno govori na svim razinama. Održivija turistička budućnost zapisana je i u novoj strategiji razvoja turizma, a dovršava se i krovni zakon koji bi trebao usmjeriti lokalne zajednice kako razvijati održivi turizam. Novi Zakon o turizmu uskoro će na e-savjetovanje, a među ostalim, predviđa da gradska vijeća odlučuju treba li privremeno ograničiti izdavanje dozvola za turistički smještaj u domaćinstvima, ali, recimo, i kakav tip ugostiteljskih objekata žele. Također, Zakon o turizmu definirat će uvođenje tzv. ekološke takse, koja bi se naplaćivala i turistima na duljem boravku i jednodnevnim gostima u ljetnoj špici ili cijele godine. Odluka o tome bit će na samim destinacijama, a za sličnim alatima već su posegnuli, recimo, u nekim dijelovima Španjolske ili Austrije.
>> VIDEO Radnici za sezonu nikad nisu bili tako traženi: I u susjednoj zemlji vape za radnom snagom
Krovni turistički zakon uvest će i regionalne koordinacije, kao svojevrsni kontrolni mehanizam, ali i Nacionalno vijeće za upravljanje održivim turizmom u kojem će, među ostalim, biti i svi ministri čiji se resori dotiču turizma, a vodit će ga predsjednik Vlade. Zakon o turizmu trebao bi stupiti na snagu početkom iduće godine.
U međuvremenu, i struka uvelike propituje je li granica ugodnog suživota turizma i svakodnevice u turističkim sredinama već prijeđena. Analiza stanja i trendova održivosti turizma u Istri, koju je naručila Hrvatska udruga turizma u partnerstvu s Istarskom županijom, konstatirala je niz problema i rizika. U toj regiji s ukupno 468.420 ležajeva smještajni kapacitet je u manje od deset godina udvostručen, a rast bilda isključivo privatni i nekomercijalni smještaj (kapacitet hotela i kampova paralelno se smanjio), za potvrdu da ni Istra nije izbjegla galopirajuću apartmanizaciju. Pri tom, dinamika gradnje i izdavanja novih građevinskih dozvola nije posustala ni u pandemiji i u Istri se godišnje izdaje 5000 građevinskih dozvola. Županijski prostorni plan pak dozvoljava gradnju ekvivalentnu 200.000 novih kreveta. Istovremeno, pokazala je analiza, infrastrukturni sustavi opskrbe strujom i vodom već sad su u kritičnom stanju, a dugoročna projektna rješenja zasad ne postoje.
Kritično je i s parkiralištima, a gužve srozavaju i komociju na plažama. Istra koja cilja biti destinacija visoke kategorije i koja ima većinu hotela i kampova s četiri i pet zvjezdica u najturističkijem razdoblju kupaču na plaži može ponuditi svega dva-tri kvadrata, što je standard destinacije od dvije zvjezdice. O tržišnom konfliktu, u kojem se sudaraju želje i potrebe visokoplatežnih hotelskih i gostiju privatnog smještaja, govori i podatak da je čak 83 posto tzv. zimmer freija čak i u našoj turistički najrazvijenijoj regiji na razini od samo jedne do tri zvjezdice.
– Analiza je pokazala da je model razvoja turizma u Istri izvan kontrole dionika, koji su u planskim dokumentima 2015. odredili davno premašeni maksimum od 240.000 kreveta. Ovakav pristup vodi infrastrukturnom slomu te dugoročnom padu turističke kvalitete – rezimira autor studije Branko Bogunović iz konzultantske kuće Hotelsko i destinacijsko savjetovanje. – Istra je u deset godina izgubila šest posto stanovnika, a broj vikendica i stanova za odmor skočio je 25 posto. Rast broja kreveta u komercijalnom smještaju od 43 posto otpada isključivo na privatni smještaj. Istovremeno, prosječno porezno opterećenje po krevetu u privatnom smještaju godišnje ne prelazi 800 kuna, a u hotelima i kampovima je riječ o 8200 kuna. Očigledno je što je za zemlju racionalnije i za državu isplativije.
Promjena porezne politike
Što poduzeti? Prema Bogunoviću treba definirati stroge pragove količine smještaja po destinacijama, revidirati prostorne planove s restrikcijom građevinskih područja i bitno strožim uvjetima nekretninske izgradnje te oko svega uspostaviti međuregionalni konsenzus. Nužna je, kaže, i promjena porezne politike prema privatnom smještaju te nova kategorizacija.
’Ne želimo uništiti ono što smo gradili 20 godina’
Da je pet do dvanaest, smatraju i u Hrvatskoj udruzi turizma čiji direktor Veljko Ostojić nema dileme da su, kako kaže, pojedine destinacije u pojedinim razdobljima već zagazile u “overturizam”. Situacija je duž obale slična kao u Istri, ako ne ponegdje i gora, a na iskorak prema uravnoteženijem i održivijem turizmu prvi se, čini se, najozbiljnije spremaju upravo u Istri. Već su u kontaktu i s predstavnicima Južnog Tirola, kamo planiraju i na studijsko putovanje. – Ne želimo uništiti ono što smo u turizmu gradili 20 godina. A po preizgrađenosti pojedinih dijelova i divljoj gradnji na pragu smo da se to dogodi. Istra ima 200.000 stanovnika, a u špici bude više od 600.000 ljudi. Morat će se ograničiti novi kreveti, ali i razdvojiti izvorni obiteljski smještaj od neprodanih stanova s desecima tisuća kreveta koji se rentaju turistima – jasan je direktor TZ-a Istre Denis Ivošević.
Turizam je terorizam.