Prvi put nakon sjevernokorejskog navodnog nuklearnog incidenta iz 2006.
SAD i J. Koreja podigli su danas stupanj pripravnosti s razine tri na
razinu dva na sigurnosnoj ljestvici od pet stupnjeva.
Paranoične reakcije
Time su J. Koreja sa svojih 670.000 i SAD sa 28.500 vojnika na
poluotoku priznali realnost prijetnje Sj. Koreje, čija je agencija KCNA
izvijestila da je “povlačenje ratnog okidača samo pitanje vremena”.
U ratnu opciju, međutim, još uvijek nitko doista ne vjeruje, unatoč
posljednjoj nuklearnoj eksploziji, zatim tome što se očekuju nove
provokacije lansiranjem raketa kratkog dometa, pa čak i unatoč
mogućnosti da je režim u Pyongyangu počeo reagirati krajnje paranoično.
U posljednjem ispadu tradicionalno nepredvidljive sjevernokorejske
politike SAD zabrinjava i ta mogućnost da se zemlje u blizini režima
Kim Jong Ila osjete ugroženima te da započnu utrku u naoružanju zbog
poluotoka, koji je, iako opterećen nikad završenim ratom, ipak proveo
desetljeća u stanju stabilnosti.
Iako je Obama još tijekom predsjedničke kampanje kao cilj istaknuo
denuklearizaciju Korejskog poluotoka i završetak Korejskog rata
mirovnim sporazumom, korejsko pitanje nije mu bilo na vrhu prioriteta.
No, od početka godine Sj. Koreju su posjetile čak četiri američke
delegacije, koje su primljene krajnje hladno, te se polako sve
promijenilo.
Sve ovisi o Kini
Državna tajnica Hillary Clinton poručila je Sj. Koreji danas da će biti
kažnjena za nuklearnu eksploziju. Za razliku od identične prijetnje
Condoleezze Rice iz 2006., SAD u uvođenju potpunih sankcija sada može
računati i na podršku Kine, koja je užasnuta što je Sj. Koreja nije
poslušala da ne poduzima nuklearni pokus, te Rusije koja zagovara
pregovore, ali i preventivno priprema vojni plan.
Obje su zemlje prijašnjih godina razvodnjavale rezolucije UN-a, no sada
je izvjesno da će Vijeće sigurnosti sljedeći tjedan po Sj. Koreji
udariti potpunom zabranom trgovanja oružjem, zamrzavanjem sredstava u
bankama i sličnim mjerama.
Kako su sve oči uprte u Obamu, teško je za očekivati da će SAD odustati
od provođenja kontrole tereta brodova u korejskim vodama na kemijsko,
nuklearno i biološko oružje, a onda će se vidjeti i sjevernokorejska
reakcija. SAD, u svakom slučaju, računa s tim da će na kraju ipak
uspjeti privoljeti Sj. Koreju na povratak pregovorima s Japanom, Sj.
Korejom, Kinom i Rusijom.
U tome SAD najozbiljnije računa na utjecaj Kine na Pyongyang, koja bi
ga trebala odvratiti od poigravanja na rubu rata. No, kako tvrde neki
kineski analitičari, SAD taj utjecaj možda i preuveličava, a sve su
glasnija razmišljanja da je Sj. Koreja ovim počinila ključnu pogrešku.
Ujedinjenje pod ručnom kočnicom
Iako se ujedinjenje dviju Koreja desetljećima smatra savršenim rješenjem, s time se ipak nikome ne žuri. Čak ni J. Koreji, iako je ona osnovala i ministarstvo za ujedinjenje. Njena je bojazan da bi, slično kao u slučaju ujedinjenja dviju Njemački, bila preplavljena milijunima ekonomskih izbjeglica, s tom razlikom što je BDP Sj. Koreje još gori od onog DDR te iznosi pukih 3 posto BDP-a J. Koreje.