Samo nekoliko automobila prolazi najvećom gradskom ulicom, mobilni telefoni i Internet su zabranjeni, a glavni modni detalj su bedževi s likom "dragog vođe". Ne, ovo nije scenarij nekakvog povijesnog ili filma s katastrofičnim prikazom budućnosti, ovo je svakodnevnica u glavnom gradu Sjeverne Koreje, Pyongyangu.
I dok se "vječni lider" Kim Jong hvali svojim nuklearnim programom, trećina stanovnika u njegovoj zemlji gladuje, svaki dan barem jednom nestane struje, a svi koji se usude slušati strane televizijske ili radijske postaje mogu očekivati strogu kaznu prisilnog rada.
Sablasno tihe, puste i mračne ulice
Sjevernu Koreju je gotovo nemoguće posjetiti, a i malobrojni turisti kojima se dopusti ulazak u zemlju moraju se kretati po strogo utvrđenim pravcima. Ipak, procjenjuje se da tu zemlju godišnje posjeti 1500 turista koji svjedoče o pustim, tihim i mračnim ulicama glavnoga grada. Posvuda vlada tišina, a javna rasvjeta se ne pali zbog nestašice struje.
Svaka kuća i stan u Sjevernoj Koreji posjeduju radio prijemnik koji je postavljen u kuhinji i smije se stišati, ali ne i ugasiti. Svakoga dana, malobrojne radio postaje emitiraju domoljubne budnice i upozorenja o mogućem napadu Amerikanaca. U cijeloj zemlji postoji samo jedan televizijski program, prvi i jedini program državne televizije koja uglavnom prikazuje vijesti i ideološke dokumentarce. Ponekad se gledateljima priušti i odmor od ozbiljnih sadržaja, a tada se obično puštaju glazba ili sapunice, u zadnje vrijeme vjerojatno i one iz Venezuele. Svaka komunikacija s kapitalisičkom Južnom Korejom strogo je zabranjena.
U knjižarama samo ideološka književnost
U knjižarama nema beletristike niti svjetski popularnih književnih djela. Police su uglavnom popunjene djelima koja veličaju komunističku ideologiju ili samog lidera Kim Jonga. Kinematografi ne prikazuju holivudske filmove, u restoranima se ne nudi konjak, a noćni izlasci potpuna su nepoznanica za stanovnike Sjeverne Koreje.
Sve je podređeno Kim Jongu koji je vlast naslijedio od svog oca, nakon njegove smrti, 1994. On je nastavio razvijati kult ličnosti te je zbog toga središnji događaj godine redovito njegov rođendan. Za svakog građanina Sjeverne Koreje velika je čast biti dio programa koji se organizira u čast "voljenom vođi",a pripreme za plesne i dramske točke traju mjesecima.
Sve koji se na bilo koji način ogriješe o režim čekaju radni logori gdje se, prema slobodnim procjenama, trenutno nalazi 150 000 ljudi. Više od 200 000 političkih disidenata smješteno je u zatvore, a izloženi su svakodnevnim mučenjima i izgladnjivanju. Politički protivnici često bivaju ubijeni na najgore moguće načine dok se neke čak i žive zakopa.
Ulice glavnog grada nisu oblijepljene billboardima multinacionalnih i domaćih kompanija nego divovskim posterima Kim Jonga i njegovog sina. Grad je često okićen zastavama, a svečarskim ugođajem želi se stvoriti dojam "velikog prosperiteta zemlje koja već desetljećima prkosi kapitalistićčkom Zapadu". Da bi se "sreća" postala, od svakog se građanina očekuje žrtva za zajednicu.
'Seksualni odred' za predsjednika
Vladajućoj eliti dopušteno je gotovo sve, a od njih se niti ne očekuje "žrtvovanje za zajednicu". Organizacije za ljudska prava iz Južne Koreje i Japan iznose šokantne tvrdnje o bizarnim navikama Kim Jonga. Njegov dugodišnji tjelohranitelj Lee Young-Guk govori kako vođa posjeduje seks odred od 2000 djevojaka angažiranih na zadovoljenju njegovog ogromnog seksualnog apetita. Djevojke su brižno odabrane i sve su prošle specijalnu obuku kako bi što bolje služile Kim Jongu. Podijeljene su u dva odreda, odred za seksualno zadovoljavanje i odred za masaže.
Nezasitan i bizaran seksualni apetit Kim Jong je navodno naslijedio od svog oca Kim Il Sunga. Neka izvješća navode kako je on imao eksluzivno pravo spolno općiti sa svakom mladom koja sklopi brak, drugim riječima, u krevetu se prve bračne noći ne bi našao novopečeni bračni par nego mlada i Kim Il Sung.
(A.Be.)
