Skadar ne smije postati Černobil”, “Ne nuklearki u Albaniji”,
“Izbjegnimo katastrofu”, glasila su upozorenja s brojnih prosvjednih
transparenata koje su središnjim skadarskim bulevarom Zogu, u sjeni
podsjećanja na 23. obljetnicu od černobilske nuklearne katastrofe,
nosili pripadnici novoosnovanog Građanskog pokreta protiv gradnje
nuklearne elektrane na Skadarskom jezeru.
Gromoglasno su antinuklearnom mitingu, “naoružani” zviždaljkama i
megafonima, pridonijeli i građani Skadra, sa 130.000 stanovnika drugog
po veličini albanskoga grada. Nekoliko prosvjednih slogana na
crnogorskom jeziku ukazivalo je na to da su prosvjedni skup došli
podržati i istomišljenici s druge strane granice, iz Crne Gore.
Ispod sugestivnog slogana “Budimo aktivni danas, kako sutra ne bismo
postali radioaktivni”, vatrenim govorom prosvjednike je pozdravio
Mentor Bimi, organizator antinuklearnog mitinga.
Mladi aktivist, pripadnik postkomunističke tranzicijske generacije,
kojem su uzori glumac Al Pacino i turski reformator Kemal Atatürk,
koristeći nazočnost brojnih albanskih i inozemnih medija, uzbuđenim
glasom pozvao je sve stanovnike Albanije i Crne Gore da, ujedinjeni oko
istog cilja, u svojim gradovima organiziraju slične antinuklearne
mitinge.
Kako zemlju orla ovih dana trese prava predizborna groznica, i aktivist
Bimi, prekidan čestim pljeskom i usklicima okupljenih, uputio je
svojevrsno političko upozorenje. Praćen znatiželjnim pogledima
umirovljenika koji su zbog buke u obližnjem parku napola prekinuli
partiju tavle, organizator prosvjeda Bimi grmio je s razglasa: “Pozivam
stranke da ne koriste skup u političke svrhe, bez obzira na to jesu li
za ili protiv nuklearnih postrojenja na obalama Skadarskog jezera”.
Izmamio je time još jedan gromoglasan pljesak oko tisuću prosvjednika.
No, njegova poruka, očito, nije stigla do ušiju onih koji se svim
sredstvima žele domoći vlasti u Albaniji. Samo dan kasnije Edi Rama,
vođa oporbenog bloka socijalista, na jednom predizbornom skupu u gradu
Vlorë oštro je napao albanskog premijera Saliha Berishu da želi
graditi novi Černobil u parku prirode Skadarsko jezero.
Politici se ne vjeruje
Prozvani Berisha nije mu ostao dužan. Uzvratio je tvrdnjom da se radi o
običnim insinuacijama, koje oporbi služe za pridobivanje birača. Iznad
njegovih predizbornih izjava ostala je ipak sjena, jer niti jednom
rezolutno nije potvrdio da se nuklearna elektrana u električnom
energijom potpuno deficitarnoj Albaniji neće graditi.
Albanski dnevnik “Gazeta Shqiptare”, uz tekst koji glorificira
posljednje uspjehe albanske pjevačke zvijezde svjetskoga glasa Inve
Mule, posvetio je poveću prilično polemičnu temu vezanu uz gradnju
nuklearke na Skadarskom jezeru. Svjestan kako bi ga glasno propagiranje
nuklearke u politički osjetljivo predizborno vrijeme moglo stajati
tisuća glasova, premijer Berisha poručio je kako nikakav ugovor o
skoroj gradnji nuklearke ne planiraju potpisati, pa čak ni s Hrvatskom.
“Evo vidite”, pokazujući prstom na Berishinu izjavu optimistično je na
dobrom srpskom jeziku taksist Fatmir Smajili tvrdio da od gradnje
nuklearke na obalama Skadarskog jezera neće biti ništa, dok su iz
daljine još odzvanjale zviždaljke i povici prosvjednika.
Njegov bradati kolega iz duboke hladovine gustog drvoreda zasađenog u
blizini luksuznog hotela Europa puno je pesimističniji. Vrteći glavom u
znak neslaganja s izrečenim, na nekoj mješavini srpsko-albanskog
zaključio je da se političaru ne smije vjerovati, pa bio on i premijer
Berisha. Mašući vrlo čitanim dnevnikom “Panorama”, treći muškarac
dobacio je na engleskom da je to gotova stvar.
“Hrvatska i Albanija gradit će nuklearku, nakon što je Berlusconi
izvarao Berishu”, pokazuje nam osvrt nekog novinarskog komentatora iz
Tirane, koji tvrdi da je nuklearka kod Skadra “gotova stvar, te da samo
treba pričekati rezultate izbora”.
I dok se albanski listovi grozničavo nadmeću u otkrivanju svih mogućih
pojedinosti o nuklearki i lokaciji gdje bi se gradila, a ekološki
aktivisti na bulevaru Zogu postaju sve glasniji, pokušali smo
provjeriti kakvo mišljenje o tome ima Lorenc Luka, gradonačelnik Skadra.
U zgradi općine (bashike) primila nas je ljubazna domaćica Zoia Bilali.
Nakon nekoliko minuta potrošenih na konzultacije s nadređenim, poglavar
Skadra preko gospođe Bilali poručio nam je da nije ovlašten davati
izjave o tom problemu, već da je za to ovlaštena albanska Vlada.
Nije upalila ni naša provokacija da smo novinari iz hrvatskog dnevnika,
iz države koja bi trebala sudjelovati u gradnji oko pet milijarda
dolara vrijedne nuklearke iz koje bi poteklo od 1200 do 1500 megavata
električne energije, dovoljno da albanski ugostitelji zauvijek s ulica
maknu tisuće agregata, inače uobičajen dekor u svim albanskim gradovima.
Za razliku od politički rezerviranog gradonačelnika Skadra, predavač na
skadarskom sveučilištu i jedan od najjačih albanskih prirodoslovaca
prof. dr. Ahmed Posje, na projekt je osuo drvlje i kamenje. Gradnja
nuklearke je, po njegovu mišljenju, ludost koja će dovesti do trajnog
zagađenja najvećeg vodenog, biljnog, ihtiološkog i ornitološkog
rezervata na Balkanu. Predstavnici vlasti drže do njegovih stručnih
opservacija, ali je najviše uspio mobilizirati ekološke aktiviste,
studente i obične građane.
Iz Skadra se, preko drevnog mosta koji je pod pravom okupacijom
desetina prosjaka, vozimo krivudavim putem prema selima Zusi i Murqian,
koja se spominju kao potencijalne lokacije za nuklearku. U ta dva sela
vodni potencijal rijeke Bojane, prema zamisli stručnjaka, služio bi za
hlađenje nuklearnih reaktora.
Na nekadašnjoj Hoxhinim betonom ograđenoj plaži na kojoj se danas
probija šiblje “ukrašeno” ostacima vrećica, limenki i plastičnih boca,
zatičemo dvojicu šutljivih ribiča. Fijuk udice kroz topli proljetni
zrak, koprcanje ribe bačene na betonsku ploču i njihovi povici “Ne
nukleare” jedino je što smo na toj derutnoj skadarskoj plaži čuli i
vidjeli. Nešto dalje u jednom kičasto uređenom ugostiteljskom objektu,
u kojem su malobrojni gosti žeđ gasili pivom “Tiranë”, dobivamo
informaciju kako bi u slučaju gradnje nuklearke u njihovu mjestu,
Skadar digao cijelu Albaniju na noge, pa i Crnu Goru.
Sasjeći u korijenu
I dok s druge strane Skadarskog jezera, u sat i pol vožnje udaljenom
Ulcinju, na terasi hotela “Dajto” pijemo jutarnju kavu, naš domaćin,
predsjednik Ekološkog društva “Zeleni korak” Dželal Hodžić tvrdi da je
crnogorska vlast troma glede tog pitanja.
“Vlast je politika, a znate da politika uvijek kalkulira. Mi nismo
takvi, mi želimo tu stvar sasjeći u korijenu, da ne bi bilo kasno. Evo,
pitajte svakog građanina, bez obzira na nacionalnost, je li protiv
nuklearke. I svi će reći da su protiv”, ocrtava nam trenutačnu
situaciju kad se spomene nuklearka u turizmu okrenutoj Crnoj Gori.
“Albansko-crnogorsko bratstvo i jedinstvo”, kako neki nazivaju borbu
protiv gradnje nuklearke na Skadarskom jezeru, prema tvrdnjama Hodžića,
agilnog proizvođača zdrave hrane, sve je veće. Osim prosvjednih skupova
i stručnih seminara, crnogorski i albanski aktivisti namjeravaju izdati
i dvojezični časopis kojim će javnost upoznavati s opasnostima koje
donosi takav oblik proizvodnje električne energije.
Za razliku od beskompromisnih ekologa, o toj temi puno suzdržanije
govori crnogorska Vlada. Ministar turizma i zaštite životne sredine
Predrag Nenezić, kojega smo sreli na Sajmu ekologije, vode, vodovoda i
sanitarne tehnologije u Budvi, dao je prilično neodređen odgovor.
Kao i premijer Milo Đukanović, i ministar Nenezić nam je kazao da Crna
Gora zna za namjeru gradnje nuklearke i da izražava zanimanje za
sudjelovanje u svim dogovorima. Koji su tek u početnoj fazi i proći će
još puno vremena do njihove konkretizacije. No, crnogorski ministar bio
je nešto precizniji i izjavio je da je suzdržan prema nuklearki.
