Posljednjih dana stanovnici Splita i Omiša, ali i drugih dalmatinskih mjesta susreću se s velikim brojem skakavaca. Spominje se i riječ najezda koja odmah podsjeća na biblijske konotacije i najezde ovih kukaca koje djeluju zastrašujuće.
Izrazito kišno proljeće, ali i prevrtljivo ljeto pogoduju razmnožavanju kukaca kojih je, čini se, ove godine nikada više.
Za početak, u Splitu, Omišu, ali cijeloj Dalmaciji znamo, tijekom svakog ljeta ima skakavaca. Ove godine neuobičajeno ih je puno, zato se s pravom brojni pitaju je li riječ o najezdi, prijeti li ova vrsta i što se tamo događa?
Što se tiče najezdi općenito, nekada je jako teško povući granicu između toga kada imamo masovnu pojavu neke vrste,odnosno kada je jednostavno jako puno jedinki u određenom periodu prisutno i kada to zbilja postaje najezda. Kada nastupe neki specifični uvjeti, recimo jako puno kiše u nekom periodu onda se zna dogoditi da jednostavno se ta vrsta jako namnoži.
Imamo jako puno jedinki na relativno ograničenom prostoru i kada ta gustoća populacije dosegne određenu kritičnu točku, ti skakavci se počnu drugačije ponašati. Počnu drugačije izgledati i počnu se aktivno grupirati i onda sinkronizirano počnu migrirati stotinama kilometara i usput se hrane svime što naiđu.
Ali takva situacija sada nije u Splitu?
Koliko sam vidio ovo o čemu se piše ovih dana to je jedna vrsta zrikavca. Radi se o velikom primorskom konjicu, to je inače vrsta koja prirodno dolazi kod nas. Jedan je od najvećih konjica pa onda naravno da psihološki kada ih je puno to izaziva određeni strah, makar su potpunosti bezopasni za ljude. Naravno nije preporučujemo možda da ih primate rukama, imaju dosta jake čeljusti pa mogu zadati dosta bolan ugriz. Ali inače ne napadaju ljude.
Ima li razloga za strah i koliko je to opasno za ljude, a koliko za okoliš?
Nema straha. Nisu opasni za ljude, kao što sam rekao. A što se tiče okoliša, kod tih masovnih pojava, problem je što mogu napraviti veće štete na biljkama, na vegetaciji, često i na usjevima. Ta je vrsta inače prisutna na našoj obali, otocima, ulazi i dublje u kontinent gdje god ima mediteranskog utjecaja.
Može li Hrvatska očekivati ovakve najezde i masovne pojave sve više u budućnosti?
Nama definitivno dolaze nove vrste u okoliš. Trebamo, međutim, razlučiti što je strana, a što invazivna vrsta jer strane vrste se mogu dobro adaptirati, a invazivne su te koje prave štetu.
Takve promjene u ekosustavu su sve češće, iako je riječ o prirodnom procesu, on je sada značajno ubrzan djelovanjem klimatskih promjena koje mijenjaju uvjete u staništima pa vrste migriraju. Recimo, vrste koje su prisutne na južnom Mediteranu sad dolaze i kod nas i šire se sve više prema sjeveru.
Koliko u vremenu u kojem živimo ugrožavamo bioraznolikost?
Prolazimo kroz krizu bioraznolikosti. Neki čak i govore o novom velikom masovnom izumiranju vrsta. To je nešto što je poznato iz geoloških nalaza, iz fosila i tako dalje. Ona su se događala više puta kroz Zemljinu povijest, ali rijetko su se događala ovom brzinom,
A isto tako, do sada nikada čovjek nije bio faktor u tim izumiranjima. Danas mi jesmo jedan od čimbenika za to što se događa tako da utječemo na klimu te na prirodna staništa. Uništavamo ih, mijenjamo na razne načine, zagađujemo određenim tvarima i tako dalje. Stoga, moramo promijeniti svoj odnos prema okolišu i shvatiti da nismo jedini.
Kukci kao hrana. Vrlo je popularan trend odavno, već desetljećima u istočnim zemljama, većinom u Aziji. Prije nekoliko godina trend je stigao i u Europu. Europska komisija dozvolila je upotrebu kukaca u prehrani. Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Možemo li te skakavce iz najezde pojesti i jednostavno na taj način ih riješiti? Imaju li kukci budućnost u našoj prehrani?
Što se tiče kukaca u prehrani, u dijelovima svijeta gdje su te najezde uobičajenija je stvar jesti te kukce jer oni su ipak vrijedan izvor hranjivih tvari, pogotovo proteina, a jednostavno je i relativno ih je lako sakupiti. Kod nas nije još zaživjelo, najviše zbog toga jer mi jednostavno nismo navikli na taj tip prehrane, odnosno uopće na promatranje kukaca kao nečega što bi mogli uključivati svoju prehranu, iako su oni sveprisutni oko nas. I najviše, imamo psihološku barijeru prema tome jer kukce često doživljavamo kao nešto odbojno, puno nogu i tako i onda, naravno, ljudi imaju i averziju prema konzumiranju takvih životinja.
I sam sam probao skakavce, odnosno zrikavce u Grčkoj. Moram priznati da zapravo oni po okusu su jako slični račićima. Recimo, ako imate repove od škampa, kada ih jedete imate taj jedan slatkasti okus. Tako da u biti, ako možemo jesti recimo rakove koji su isto člankonošci, zapravo su blisko srodni kukcima, ne vidim zašto ne bismo i kukce.
Više zelenih tema pronađite na Rezolucija Zemlja!
"............Kukci kao hrana. Vrlo je popularan trend odavno, već desetljećima u istočnim zemljama, većinom u Aziji. Prije nekoliko godina trend je stigao i u Europu. Europska komisija dozvolila je upotrebu kukaca u prehrani. Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Možemo li te skakavce iz najezde pojesti i jednostavno na taj način ih riješiti? Imaju li kukci budućnost u našoj prehrani?...........????!!!" Zato se i unistavaju seljaci proizvodjaci svinja sirom EU sa izmisljenom svinjskom kugom, kako bi nam servirali kukce kao hranu umjesto mesa!