Ovaj napis posvećujem razmišljanju koje, naravno, ima neki
svoj povod, ali nema nikakve zadnje namjere. Riječ je o imenovanju
novoga varšavskog nadbiskupa. Kao što je poznato,
oko Stanislava Vielgusa bila se dignula velika prašina zbog
njegove suradnje s komunističkim tajnim službama. Hitro je reagirala
(medijska) javnost, Vielgus je i prije preuzimanja dužnosti priznao da
je surađivao, ali da nikome ničim nije naškodio, no javnost
je tražila ostavku koju je on vrlo brzo dao, a Vatikan ju je prihvatio.
Novo imenovanje uslijedilo je proteklog vikenda. Varšavski
nadbiskup bit će 57-godišnji Kazimierz Nycz. Zasad, izgleda,
nema prigovora, čini se da iza njega ne postoje repovi. Crkva i tajne
službe nije li to pitanje koje bismo mogli provući sve tamo
do sv. Pavla? On je prije obraćenja, u nekom smislu, bio pripadnik
jedne takve tajne službe. Čak je osobno nasmrt progonio i predavao
kršćane. Nakon obraćenja nitko mu to nije bacao pod nos.
Sve što je kasnije slijedilo druga je priča koja je Pavla
potvrdila kao apostolskog prvaka. Jesmo li sigurni da se Vielgus nije
obratio? Pretjerana revnost u stvarima tzv. lustracije zadovolji,
doduše, neku potrebu za ljudskom pravdom, no otvoreno je
pitanje ne naškodi li ona Božjemu planu.
Večernji brevijar