Nakon 37 godina radnog iskustva u obrazovnom sustavu, od kojih je posljednjih 16 provela na mjestu ravnateljice zagrebačke Osnovne škole Matije Gupca na Knežiji, Ljiljana Klinger svoj će poslovni put okruniti nagradom, i to za životno djelo – "Ivan Filipović". Predložilo ju je Vijeće roditelja, nagradu potvrdio u Saboru formiran Odbor za dodjelu nagrada na čijem je čelu Vesna Bedeković, i to sve zato što je, kako piše u obrazloženju nagrade, Klinger bila i jest, aktivni i dosljedni zagovaratelj pozitivnih promjena u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu te osmišljava, predlaže i sudjeluje u izradi temeljnih dokumenata obrazovne politike.
Ta po profesiji profesorica matematike koja je svoju karijeru započela u Osnovnoj školi Dr. Ante Starčevića u zagrebačkoj Dubravi na čelo škole koja jedina u Hrvatskoj djeluje kao javna ustanova s IB programom, odnosno programom međunarodne škole u kojoj se nastava odvija na engleskom jeziku, dolazi nakon ravnateljice Mirjane Pivac koja je u Zagrebu inicirala Hrvatsku školu na engleskom jeziku, izazovni projekt zbog kojeg je i godinama nakon njegova pokretanja politiku bilo potrebno uvjeravati u njegovu važnost.
– Kada sam preuzela školu, IB međunarodni program djelovao je u višim razredima, dok se od prvog do petog razreda provodio hrvatski program, ali na engleskom jeziku. Broj učenika u početku je bio mali, upisano je bilo njih 41 pa su razredi bili organizirani u kombiniranim skupinama. Tada je to bilo u povoju. Bila je vrlo hrabra odluka da se uvjere gradske vlasti da se odvoje razredi u međunarodni program, odnosno da se radi u kombinaciji. Iako smo poslije dobili podršku, u svakim pregovorima s novom političkom garniturom morali smo ulagati velike napore i uvjeravati strukture u osobitost programa i zahtjevnost koja je neusporediva s bilo kojim alternativnim programom koji se tada nudio u Hrvatskoj – govori Klinger.
Danas tu školu u IB programu pohađa 163 učenika za koje je organizirana cjelodnevna nastava, dok u redovnom programu od I. do VIII. razreda u razredima ima 678 učenika koji nastavu slušaju u dvije smjene.
– U trenutku utemeljenja Hrvatske škole na engleskom jeziku maestralnu upornost i organizaciju odradila je ravnateljica Pivac. Meni je bila čast i izazov nastaviti graditi IB program na tim temeljima. Teško je zamisliti kako je bilo devedesetih, kad se taj program osnivao, naročito je teško bilo pronaći nastavnike koji znaju matičnu znanost i engleski u toj mjeri da mogu raditi sa strancima. Najveći dio tih nastavnika radi i danas i oni su najjača karika ove škole – kaže ravnateljica.
Na njima je najveći teret jer nastavnici koji predaju u IB programu, predaju i u redovnom programu pa su pred njima ne samo izazovi već i čitav niz administracije i ključni zadatak od samog početka rada ustanove – razbijanje predrasuda da se pokretanjem IB programa osniva i podržava elitizam u obrazovanju. Uostalom upravo takvim nastavnicima u IB programu može u sedmom razredu, kao što je to bio slučaj, biti upisan učenik koji ne govori engleski, ne razumije latinično pismo i za kojeg se mora organizirati priprema kako bi ravnopravno pratio nastavu.
– I za učenike i za roditelje i nastavnike u oba programa vrijede isti zahtjevi, ista pravila, isti obroci, isti kriteriji, iste učionice. Profesori moraju pisati dvije različite skupine dokumentacije, dva različita programa, a razlikuju se i ocjene. U IB programu učenici tijekom godine dobivaju bodove koji se onda po uhodanim kriterijima formiraju u ocjene koje su od 0 do 7 – pojašnjava ravnateljica.
IB program u školi upisuju djeca roditelja koji su iz profesionalnih ili drugih razloga stigli u Hrvatsku na neki mandatni period, djeca diplomanata, sportaša i svih onih koji će nakon nekog vremena iznova promijeniti državu, a djeca tada moraju imati kontinuitet u obrazovanju upravo s IB programom koji je isti u cijelom svijetu. Drugim riječima, to su stranci. Stoga postoji i lista čekanja za upis toga programa jer kroz sve razrede u ovoj zagrebačkoj školi po jedan je razred u svim godinama školovanja, a kako se mjesto zbog preseljenja učenika oslobodi, tako školu upisuju oni s liste čekanja. Svake četiri godine IB organizacija iz Ženeve evaluira i certificira rad zagrebačke škole Matije Gupca i dodjeljuje licencu za rad, a kontinuitet licence svjedoči o kvaliteti rada u toj ustanovi. Od prošle godine učenicima IB programa te škole omogućen je upis u MIOC jer je riječ o jedinoj srednjoškolskoj ustanovi u Zagrebu s IB programom.
– Kroz cijelu obrazovnu vertikalu imamo po jedan razred kojem država mora osigurati mogućnost nastavka obrazovanja budući da je MIOC, kao i naša ustanova, ustanova s pravom javnosti – kaže ravnateljica koja bi voljela da imaju konkurenciju. Točnije, još koju školu s IB programom, a koja nije privatna ustanova kakve su alternativa za sve one koji se ne uspiju upisati u međunarodni program.
– U Hrvatskoj postoje i druge škole koje provode IB program, ali Osnova škola Matije Gupca i MIOC jedine su javne ustanove kojima je osnivač Grad Zagreb. To znači i financiranje našeg programa u istom omjeru kao i bilo kojeg redovitog hrvatskog programa. Budući da se IB program ne razlikuje samo u jeziku podučavanja već i u metodama i oblicima rada koji podrazumijeva i mnogo terenske nastave, izvanučioničke nastave, roditelji participiraju u školarini za IB program u onom dijelu koji je iznad standarda poučavanja u Hrvatskoj – pojašnjava ravnateljica Klinger.
Svi koji pohađaju IB program među izborne predmete moraju upisati i hrvatski, a oni koji nisu u IB programu mogu birati strane jezike koje uče učenici IB programa među kojima je do korone bio i kineski jezik. Učenici IB programa uče latinski, grčki, njemački, francuski…
– Najponosnija sam kad djeca budu prevoditelji svojim roditeljima, tad znamo da smo ih ojačali u znanju i time podigli njihovo intelektualno samopouzdanje – kaže.
Ono što IB razlikuje od redovne nastave u Hrvatskoj jest to da uz jezike među obveznim predmetima učenici imaju znanost u kojoj su integrirani prirodni predmeti, umjetnost, u višim razredima predmet koji se zove drama, i najzahtjevniji predmet dizajn koji integrira poduzetništvo, matematiku, informatiku, elemente tehničke kulture, ali i oblikovanje kao sastavni dio dizajna.
– Najponosnija u svojoj karijeri sam na susrete s bivšim učenicima koji mi se rado jave. S nekima sam danas u profesionalnoj suradnji, neki su moji kolege – kaže ravnateljica pritom navodeći da u svome radu nije ponosna na situacije u kojima je prepoznala dječju patnju za koju kaže da je nije mogla spriječiti.
– Poneku patnju nisam mogla spriječiti zbog tromosti sustava, formalnih procedura ili zakonskih regulativa koje su usmjerene na interese odraslih, a ne na interese djece. Te frustracije su iznimne, nekad su i razlog za još snažniju i uporniju borbu za radost djetinjstva, a nekad, samo nekad, izazivaju profesionalni umor – kaže Klinger.
Ipak u 37 godina karijere bilo je i prozivki u njezinu radu.
– Ako me pitate iz rakursa ravnateljice, moj posao je prevenirati i rješavati probleme. Kad god sam riješila neki problem u interesu djeteta, podnijela sam komentare jer u školi postoji samo jedna pozornica, a na njoj je dijete. Kad me odrasli prozivaju, a djeca mi se osmjehuju, ja sam sigurna da sam donijela dobru odluku – odgovara.
U svojoj je karijeri među ostalim radila i na obrazovnim reformama, a na pitanje kako sada gleda na uvedene promjene u obrazovanju, odgovara da one moraju biti sastavni dio razvoja obrazovnog sustava.
– Osim učenika, osnovna karika sustava su učitelji. Stručno usavršavanje učitelja mora biti sustavno i obavezno, a sveučilište treba odgovoriti na zahtjeve tržišta rada i educirati učitelje koji mogu odgovoriti na sve zahtjeve i učenika i roditelja, a koji nisu isključivo vezani uz matične znanosti – kaže pritom se osvrćući i na manjak nastavnika u cijeloj Hrvatskoj.
– To nije samo problem u našoj državi nego i u drugima jer obrazovni sustav teško može pratiti cijenu rada u primjerice IT industriji ili STEM području u kojem nastavnika i najviše nedostaje. Međutim, svijet je na to odgovorio upravo integriranjem predmeta u jedan zajednički koji se zove znanost. Mi još uvijek to odvajamo pa imamo i imamo zasebne predmete – kaže ravnateljica.
Na pitanje što još mora, a nije dosad u karijeri odradila, kaže da bi bila sretna kada bi uspjela potaknuti još koju školu da se ohrabri na uvođenje IB programa te kaže da postoji interes u Rijeci, Zagrebu i Osijeku. Ipak, najponosnija je na način na koji je škola još znatno ranije nego što je to naređeno organizirala prehranu za učenike.
– Trebamo osvijestiti činjenicu da dijete u školi provede najvažniji dio razvoja i odrastanja, da u danu u školi provede najviše sati i da je u tom periodu iznimno važno što će i kako jesti. Obroci koje nudimo u školi su, zahvaljujući profesionalizmu naših kuharica, pripremljeni po najvišim kulinarskim, higijenskim i nutricionističkim standardima. Svojim učenicima nudimo mogućnost blagovanja hrane, a to znači i usvajanja manira pristojnog ponašanja za stolom. Djeca imaju dovoljno vremena pojesti obrok. Treba voditi računa i o tome da djeca i roditelji imaju različite zahtjeve iz zdravstvenih, vjerskih ili svjetonazorskih razloga pa imaju potrebu za konzumacijom veganske, vegetarijanske, bezglutenske prehrane. Uostalom, jedina smo škola koja je u kuhinji ponudila halal. Naime, kad kažemo da smo škola koja ne prihvaća nikakvu diskriminaciju, onda to znači voditi računa i o prehrani i dati svakome pravo da živi svoju vjeroispovijest, svoj svjetonazor i svoja uvjerenja na način da se svi poštujemo i međusobno podržavamo. Dakle, svatko ući svoj materinski jezik, svatko svjedoči svoju vjeru, nosi svoju odjeću, a pritom se u ovoj školi ne osjeća manje ili više vrijednim – zaključuje ravnateljica Ljiljana Klinger navodeći upravo to kao svoj najveći uspjeh u karijeri. Uspjehu dodaje i uspjehe svojih učenika.
– Kada naši učenici odlaze iz naše škole u druge zemlje, znatno odskaču razinom stečenog znanja. Držim da je naš obrazovni sustav vrlo kvalitetan, a u provođenju školskog kurikula vrlo uspješno balansiramo između ozbiljne razine akademskih postignuća i integracije različitih vještina i kompetencija. Prepoznatljivost naše škole u kvaliteti rada seže puno dalje od hrvatskih i europskih granica. Zato je školu i Sveučilište iz Minnesote imenovalo mentorom za studente koji dolaze iz SAD-a u Hrvatsku na studentsku praksu – zaključuje uspjehe ostvarene u svojoj karijeri ravnateljica Klinger.
>> VIDEO Liječnica mora platiti više od 100.000 eura ako želi prije roka otići iz bolnice
elitizam