S jučerašnjim danom u školske klupe sjelo je nešto više od 464 tisuće učenika diljem Hrvatske, a za njih 150.000 i formalno i frontalno, kako to ministrica Divjak voli kazati, počela je “Škola za život” – reformski proces, koji je Hrvatska, prema riječima ministrice Divjak, konačno dočekala nakon 25 godina.
Dočekala je i ministrica Divjak – nakon dvije godine mandata u škole je uvela reformu koja je kroz pripremu u njezinu uredu počela kao velika, a završila jučer kao najava maratona koji ćemo još dugo trčati – jer, kako je kazala jučer ministrica Divjak u zagrebačkoj Osnovnoj školi Gračani, reforma je živo tijelo koje će se još mijenjati.
A promjena je s jučerašnjim danom započela za sve učenike prvih i petih razreda osnovne škole, prvih razreda gimnazije, sedmih i osmih razreda u samo tri predmeta – biologiji, fizici i kemiji, i u strukovnim školama također u samo tri predmeta – hrvatskom, stranom jeziku i matematici.
Time je započela “Škola za život”, a Hrvatska još uvijek, poručuju tako iz GOOD Inicijative, nema jasan odgovor – “kakve učenike ćemo reformom dobiti”.
Sve to nebitno je – ministrica je baš poput brojnih prvašića, kaže, sretna i uzbuđena s prvim danom škole, unatoč činjenici, da mnogima, ni roditeljima ni nastavnicima, još uvijek nije jasan model tko i kako kontrolira koliko se i kako točno nastavnici pridržavaju novih metoda podučavanja, ili novih metoda vrednovanja. Prepušteni su svojoj kreativnosti, i svojim metodama – uz opasku da moraju nastaviti ići na edukacije.
Srećom, ili nesrećom po nastavnike, i ovu će se godinu moći osloniti na pomoć u “loomenu”, alatu koji su koristili za pripremu, a koji je kritizirao i sindikat – barem donedavno, dok s ministricom na Markovu trgu nisu postigli zajednički dogovor o tome koliko bi i kako trebalo povećati plaće, iako su isti dogovor mogli postići kada su prošle godine, u istom sastavu, potpisivali kolektivne ugovore.
No, što će to od ove školske godine biti drukčije u nastavi hrvatskog jezika petih razreda, koje zahvaća obrazovna reforma, u odnosu na prošlogodišnju kada školom nije vladala “Škola za život” – pitamo profesoricu toga predmeta u školi koju je ministrica Divjak obišla prvog dana nastave.
– U svom radu promijenit ću pristup podučavanju, moći ću više vremena posvetiti nekom gradivu i moći ću uvesti učeničke mape – kazala je profesorica Marija Ilić.
Slična je promjena i u ostalim predmetima – školski udžbenici koje su učenici dobili na klupama tanji su, jer je dio sadržaja digitaliziran, dio sadržaja povezan je u predmetima, a sve to u jednakoj satnici kao i u staroj školi. Ono što “Škola za život” jest donijela jest oprema. I tu je, kako se sada čini, cijela njezina vrijednost.
– Dvije milijarde kuna u dvije godine – kaže ministrica Divjak. A dvije milijarde kuna dijelile su škole po veličini, točnije broju učenika – nabavljala se oprema za kabinete biologije, kemije, fizike, informatike, nabavlja se čak u mnogim školama i osnovna oprema – poput ormarića i klupa, nabavljali su se projektori, pametne ploče, lopte za dvoranu... Ta naručena školska oprema dostavljena je s prvim danom škole svim školskim ustanovama, no svim školama jučer nisu dostavljeni tableti za učenike, ni osobna računala za profesore. To će stići naknadno, kaže ministrica, javnu nabavu ne može preskočiti.
A unatoč uloženim milijunima, u Hrvatskoj je petnaestak škola koje nastavu još uvijek, pa i u “Školi za život” imaju u tri smjene. To je odgovornost osnivača, kaže Divjak, i tu tema o tome problemu prestaje. Odgovornost je osnivača i, kaže ministrica Divjak, što nova školska godina u zagrebačkoj Drugoj ekonomskoj školi, unatoč milijardama kojima se ministarstvo hvali, počinje zahtjevom roditeljima da uplate sto kuna participacije. Nije to jedina škola – naime samo u Zagrebu, najrazvijenijem gradu Hrvatske, gradu čiji gradonačelnik Milan Bandić s prvim danom škole najavljuje da će, ako Vlada neće, on iz proračuna povećati plaće učiteljima i profesorima – četrnaestak srednjih škola traži participaciju – od sto do tristotinjak kuna, iz roditeljskog džepa da bi uopće mogli održavati nastavu.
– Nema razloga da se to radi. Apelirala bih i na osnivače i na škole da još jednom razmotre ovakve situacije, a smatram da je to nepotrebno – kazala je jučer ministrica obrazovanja, Blaženka Divjak.
Od ministričina apela ništa jer je takva praksa potvrđena i Zakonom o odgoju i obrazovanju koji je, između ostalog, potpisala upravo ministrica.
– Točkom XIX., stavkom 1. i 2. Odluke o upisu učenika u I. razred srednje škole u školskoj godini 2019./2020., koju je ministrica Blaženka Divjak donijela 20. svibnja 2019. godine, propisano da se za pojedine programe srednjih škola mogu utvrditi povećani troškovi obrazovanja te da odluku o iznosu participacije roditelja/skrbnika učenika te cijeni obrazovanja za svaku godinu obrazovanja donosi školski odbor, uz suglasnost osnivača školske ustanove – kazao je pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić.
Kao što HRT ima dokumentarce iz domene geografije, prirode, potrebni su iz svih područja ljudskog stvaranja. Potrebno je promovirati rad, stvaranje, a ne šupljeglavost i ljudsku glupost. Djecu se uči kroz primjere, a ne nametanjem štrebanja.