Jedan je od dobitnika nagrade “Ivan Filipović” i Petar Mladinić, dugogodišnji ravnatelj jedne od najboljih hrvatskih gimnazija, zagrebačke Pete gimnazije, koji je od ove školske godine u mirovini. U školi je proveo četrdeset godina i bio je svjedok raznih pokušaja reforme.
Kritičan prema obrazovnom sustavu, godinama je predlagao promjene i rješenja jer je, kako kaže, stanje u našem srednjem školstvu “zamrznuto i svi su njegovi segmenti problematični”. A odgovornima smatra profesore, prosvjetne vlasti, roditelje...
– Prvo su odgovorni prosvjetari jer se kao struka nismo uspjeli nametnuti našim nekadašnjim učenicima. Nismo uspjeli dokazati važnost svoje profesije i nismo uspjeli postići da nas poštuju. Svi političari, sindikalisti i roditelji bili su naši učenici, ali nisu nas zavoljeli i to svojim odnosom prema nama pokazuju. Mi nismo uspjeli lobirati za sebe kao druge struke, i zato smatram da smo dijelom odgovorni za ovakvo stanje u školstvu.
Krimen prosvjetne vlasti je da samo obećavaju, a nikada ne ispunjavaju čak ni dio tih malih obećanja.
Nema ministra koji na početku svog mandata nije govorio da će povećati plaće jer smo sramotno potplaćeni i da će početi mijenjati uvjete u kojima škole žive, a nijedan to nije učinio. I drugo, nikako da na pravi način uključe roditelje u život škole, kao što se to radi u inozemstvu.
Na koji bi način roditelje trebalo uključiti u život škole?
Na formalan i neformalan način. Prvo, formalno u upravljanju školom i osmišljavanju nastavnih planova i programa te njihovu financiranju.
Bili ste na čelu Pete gimnazije 12 godina. Jeste li u svojoj gimnaziji primjenjivali takav način rada s roditeljima?
Formalno nisam mogao jer to zakonom nije omogućeno. Ali, sadržajno sam to realizirao putem Kluba prijatelja Pete gimnazije, kao udruge građana koja je financijski stajala iza projekata koje smo provodili, od slanja djece na natjecanja na druge kontinente do pomaganja socijalno ugroženima.
Tko su članovi Kluba i kako ste ih okupili?
Članovi su bivši učenici, današnji roditelji učenika i svi oni koji cijene rad Pete gimnazije i žele nam pomoći.
Ima li među članovima Kluba i poznatih imena?
Naravno. Najpoznatija imena su jezgra Kluba: Emil Tedeschi i njegova supruga, Julije Domac, Darinko Bago i njegova supruga... Oni su svi bili učenici Pete gimnazije.
Koji su najveći problemi hrvatskog obrazovanja?
Definitivno zastarjeli sustav. Službeno svi su nam programi zaostali u prošlosti i nisu prilagođeni potrebama modernog društva i ne prate razvoj tehnologije i znanosti. Recimo, primjer matematike u srednjoj školi – svi uče gotovo istu, zastarjelu matematiku i na zastarjeli način.
Što danas trebaju, primjerice, logaritamske tablice. One su otišle u povijest jer su ih zamijenili kalkulatori i softver. Zatim, rješavanje pustih jednadžbi pomoću teških numeričkih algoritama umjesto da se to radi grafički i pomoću računala kao u zemljama s dobrim obrazovnim sustavom.
Mi smo svojedobno izbacili svu geometriju iz osnovne i srednje škole i sveli je na neko izračunavanje što nema veze, a danas je potreba za vizualizacijom u mnogim segmentima života nezamjenjiva. Recimo u 3D kinima ili printerima osnova je geometrija, a vrlo je jednostavna i razumljiva djeci.
Što Hrvatska treba napraviti da bi dobila moderno obrazovanje?
Prvo, mora se postići konsenzus da su promjene potrebne, a onda shvatiti da su promjene u školama investicija, a ne trošak. Tek nakon toga treba gimnazijske programe učiniti dinamičnima, da postoji velika izbornost, prilagodljivost nekim novim studijima i zanimanjima... Ne smije biti ovako velik broj predmeta s malom satnicom.
Koliko bi u gimnaziji trebalo biti osnovnih predmeta?
Sigurno ne 15 ili 16, nego pet do šest obveznih za sve, a ostalih nekoliko, recimo četiri-pet, ovisno o njihovoj satnici, ponuditi kao izborne koje bi dijete uzelo ovisno o svojim afinitetima i planovima za studij.
Je li to kod nas moguće?
Da, samo ako se politika dogovori. Konsenzus i novac su ključni. Prosvjedi za ili protiv na Trgu bana Jelačića ne mogu riješiti probleme, nego ih samo dodatno zakuhati. Školstvo je prevažno da bi se na takav način rješavali problemi u njemu.
>> 'Treba nam reforma školstva, nema muških i ženskih zanimanja'
Logaritmi razvijaju mozak (je da su nekima malo tezi za shvatiti, ali zagrijes stolicu), dok ga software zatupljuje... Nisu oni krivi (logaritmi), kao i vecina prirodnih predmeta. Problem su drustveni (i u skolama i na fakultetima) gdje se buba napamet, umjesto smisleno radi i sto je prakticni dio nastave nikakav. Treba dio predmeta prebaciti pod opcione (budimo iskreni vecina nas od glazbenog i likovnog nije imala nista u zivotu, pa neka ih slusaju oni kojima ce trebati u zivotu, a jos je tu slicnih predmeta). Tako bi ostalo vremena za prakticnu nastavu, samo opet dolazimo do opremljenosti nasih skola i onda se vrtimo ukrug.