Tijekom uvodne riječi Luka Mišetić je u jednom trenutku, objašnjavajući jedan dokazni materijal, ustvrdio:
– Ali nećete ga vidjeti do kraja dok ne počnemo izvoditi dokaze obrane.
Na to se javio sudac Alphons Orie, koji je Mišetiću rekao:
– A zašto mislite da ćemo to morati čekati, možda iznošenja dokaza obrane neće biti!...
Mišetić je u nedoumici zastao, jer nije znao što bi te riječi mogle značiti. No, onda je Orie nastavio:
– Zašto ste tako pesimistični o izgledima obrane? Na to mu je, sada već manje iznenađen, Mišetić odgovorio sa smiješkom:
– Drago mi je to čuti.
O čemu je tu riječ? Ako se nije šalio, a nije uobičajeno da takvo što čini, sudac Orie je obrani Gotovine odaslao signal da možda neće trebati izvoditi svoje dokaze.
Naime, tužiteljstvo prvo iznosi svoje dokazne radnje i zove svoje svjedoke, nakon čega obrane imaju pravo na tzv. protuispitivanje. Kako je tužiteljstvo dobilo pravo na 134 iskaza svjedoka, taj će proces potrajati 6-7 mjeseci.
Nakon toga sud proglašava stanku i obrane se pripremaju za svoj “dokazni” dio koji traje isto toliko vremena. U stanci, sudsko vijeće, nakon što je odslušalo tužiteljski dio dokazivanja, razmatra opravdanost podignutih optužnica.
U pravilu, kao što je uobičajeno na Haaškom sudu, to se rješava automatizmom i proces se nastavlja argumentima obrane. Ovaj “signal” suca značio je da postoje izgledi da optužnica protiv Gotovine bude srušena u “stanci” procesa.
Bilo to preoptimistično ili ne, vjerojatno je da će Gotovinina obrana tada zatražiti rušenje optužnice za Gotovinu i njegovo puštanje na slobodu. Suci mogu srušiti i dio optužnice, ako već ne čitavu.
