Nesreća koja se u nedjelju popodne za šetnje uz Mrtvi kanal dogodila
Mariji Hak, predsjednici Udruge “Homer”, Hrvatske udruge prijatelja
bijelog štapa, samo ju je učvrstila u borbi za prava osoba s
invaliditetom te uvjerila u opravdanost zahtjeva da se invalidnim
osobama u Rijeci napokon omogući život dostojan čovjeka.
Spasili je prolaznici
M. Hak je hodala istočnom obalom Mrtvog kanala, nasuprot Ribarskoj
ulici, sa psom vodičem. Uvjerena da je ondje zaštitna ograda, išla je
udesno kako njezin pas labrador ne bi morao hodati preko smeća, kojega
na tom dijelu uvijek ima. I odjednom je izgubila tlo pod nogama.
– Upala sam u Mrtvi kanal. Dalje se ničega ne sjećam. Osjetila sam jaku
bol te nisam mogla ispustiti ni glasa. Na sreću, moj je pas lajao pa su
me uz pomoć ljestava spasili prolaznici. Slomila sam dva rebra, leđa su
mi prekrivena modricama. Od jakog udarca u glavu izgubila sam osjećaj
ravnoteže– kazala nam je Marija Hak, koja je odlučila tužiti grad
Rijeku zbog nepropisnog uklanjanja ograde.
– Zvali su me iz gradske uprave. Raspitivali su se što se dogodilo, a
kad su doznali, rekli su mi da sam ja posljednja osoba za koju su
mislili da bi mogla upasti u Mrtvi kanal – ispričala nam je Marija Hak.
Zbog nesreće koja joj se dogodila, kaže, još će žešće nego dosad
upozoravati na propuste gradske vlasti te probleme s kojima se
suočavaju osobe s invaliditetom. Zanima je zašto je uz Mrtvi kanal
uklonjena ograda.
– Ovaj grad nema sluha ni za djecu ni za starije, a kamoli za osobe s
invaliditetom. Od ukupnog broja invalida u Rijeci njih se 90 posto
uopće ne kreće gadom jer za to nema uvjeta. Još smo 2004. dali rješenja
kako grad učiniti dostupan slijepima, no sve što vlast čini ostaje na
riječima. Nema želje da se problemi riješe. Mi u Homeru rješavamo
pojedinačne probleme. Ove smo godine pokrenuli akciju “Vratite nam naše
nogostupe”, ali uzalud. Tražimo da nam se omogući život dostojan
čovjeka i nećemo odustati.
“Nevidljivi ožiljci”
Učinit ću sve da tako i bude, da se napokon nešto promijeni. Nakon 30
godina sljepoće ostalo mi je previše nevidljivih ožiljaka da bih se
predala, oni mi daju snagu za borbu. Cilj je našeg projekta “Putokaz”
senzibilizirati građane za probleme osoba s invaliditetom, omogućiti im
da osjete empatiju za nas.
Grad ne zanimaju naši projekti, ne žele nam financijski pomoći, a to je
prepreka da akcije uzdignemo na nacionalnu razinu – kazala je M. Hak.
Gradski zvučni semafori ne služe ničemu, kaže, samo proizvode buku. Da
bi bili učinkoviti, morali bi imati 23 različita zvuka za određivanje
smjera kretanja, upozorila je Marija Hak.
EPILOG Marija Hak najavljuje tužbu protiv grada Rijeke
Slijepa žena pala u neograđen kanal
