Čudo od djeteta, to bi se moglo reći za trinaestogodišnjeg Pavla Anića, slijepog dječaka iz Siska. Samouki harmonikaš, koji je taj instrument naučio svirati prije dvije godine, već je pobijedio na Prvom amaterskom festivalu pjesme sevdalinke, održanom potkraj prošle godine u Sisku. Sevdalinka ga je privukla jer je oduvijek zaljubljen u zvuk harmonike, koji u tim pjesmama posebno dolazi do izražaja.
Pavao je učenik 5. razreda Muzičke škole Frana Lhotke, a svira klavir. No, klasika koju tamo uči baš ga i ne privlači.
– Za jedan Badnjak uzeo sam harmoniku u ruke, probavao malo i naučio svirati. Klavijature sam već znao iz muzičke, a bas sam nekako sam skužio – objasnio je Pavao. Zahvaljujući pobjedi na festivalu sevdalinke gostovao je nedavno i na obilježavanju Dana Bošnjaka u Sisku, gdje je publiku digao na noge.
– Meni su suze tekle, a kad sam se okrenula, vidjela sam da u publici nije bilo osobe koja nije plakala – kazala je mama Natalija. Objašnjava kako joj je sin rođeni zabavljač.
– Uvijek ima neki vic u rukavu. Pjevao je i svirao sintesajzer već s tri godine – kaže.
Osim zabavljanja obitelji i prijatelja, Pavao voli plivati, voziti bicikl, a igra i pikado.
– Sumnjam da ću tako skoro opet sjesti na bicikl. Lani sam se razbio. Bicikl je bio na jednoj strani, a ja u jarku - kroz smijeh objašnjava Pavao. Velik dio vremena provede i na internetu, a za služenje računalom ima čitač ekrana. S obzirom na to da je učenik 6. razreda osnovne škole, polako razmišlja i o srednjoj, a želja mu je upisati jezičnu gimnaziju. Mama Natalija htjela bi da se sin bavi pjevanjem.
– Prijavili bismo ga na Supertalent, ali još je premlad da bi puno izostajao iz škole – govori Natalija.
Mladić je rekao kako ga svi nastavnici vole, a da nije lagao potvrđuju i riječi profesorice klavira.
– Supertalentirano dijete. Osjeća glazbu, ima jako razvijen sluh. Satovi s njim jako su zabavni i opušteni. Red svirke, red viceva, tako to izgleda. Svih pet godina prati redovan program Glazbene škole – pohvalila ga je Julijana Akrap. U Udruzi slijepih, čiji je Pavao član, također ga ističu kao pozitivan primjer.
– Ne samo nama u udruzi, on je primjer i svojim vršnjacima koji su prepušteni lošim utjecajima. To puno govori i o njemu samome, ali i o trudu njegovih roditelja. Živi je dokaz kako se sljepoća može potisnuti u drugi plan, te da to nije razlog zbog kojeg se ne može uspjeti u životu – kaže Danko Tomanić, predsjednik Udruge slijepih Sisak.
Svaka cast momce! Samo naprid