Zagrebački Cvjetni trg tog je ožujka bio krvavi trg. Usred dana, dva su muškarca ustrijeljena hicima iz pištolja. Na tlu je, u lokvi krvi, ležao kralj poker automata, Vjeko Sliško. Ubrzo je otkriven i identitet drugog ustrijeljenog muškarca. Bio je to belgijski legionar, James Cappiau, koji je tog dana upucao Sliška metkom u čelo, no, samo par minuta kasnije, Cappiaua je upucao Sliškov tjelohranitelj, Ivica Bertić. Nakon još jednog atentata po mafijaškom obrascu, građani metropole pitali su se - hoće li Zagreb postati ono što su biti Chicago dvadesetih, Frankfurt i Amsterdam osamdesetih, Moskva. Budimpešta i Beograd devedesetih?
Tog je dana, Vjeko Sliško, izašao iz svog stana u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici, ne sluteći da je vrata obiteljskog doma zatvorio posljednji put. Tako bismo mogli započeti priču o ubojstvu kralja poker automata, no u Sliškovom slučaju pretpostavka da „nije slutio“ mogući crni scenarij, ipak ne vrijedi. Naime, atentat na njega, koji se dogodio 22. ožujka te 2001, nije bio prvi, nego peti, a ujedno i posljednji u krvavom nizu.
Na Sliška se prvi puta pucalo 1991., u zagrebačkoj diskoteci 'Sokol', na Mažuranićevom trgu. Sukobio se tada s Bobom Hrkačem, pripadnikom osiguranja pokojnog predsjednika Tuđmana. U kaosu koji je nastao, Sliško je pogođen s osam metaka. Ranjen u srce, pluća i bedrenu kost, 15 je dana bio u komi, u Traumatološkoj klinici. Kada se probudio, rekao je da su na njega pucali Damir Kovačić „Šerif“ i izvjesni Kovačević, zvani „Hrvač“. Dvije godine kasnije, 2. veljače 1993., „Šerif“ je ubijen, u Ratarskoj 6, u Rudešu.
Godine 1994., Sliško je ponovo bio meta. U Sesvetama ga je pokušao ubiti nepoznati vozač automobila. Dok je u Zagrebačkoj ulici čekao da se upali zeleno na semaforu, s lijeve strane, pokraj Sliškova BMW-a, zaustavio se fiat tipo te je počela pucnjava. Sliško je dobio metak u kičmu. „Pao sam naprijed i koso na suvozačevo sjedište. Odmah sam krenuo i zakočio. Bila je to kiša metaka i na taj način sam ju želio izbjeći, ali pucnjava nije prestajala“, ispričao je Vjeko Sliško, koji se, iako teško ranjen, uspio sam dovesti do Klinike za traumatologiju.
Nakon godinu dana, scenarij se ponavlja. Kada je, s Jurjem Dodićem, izlazio iz ureda u Maksimirskoj ulici. te sjedao u Dodićev Opel, na Sliška je pucano iz puškomitraljeza. U tom, trećem po redu, atentatu bio je ranjen u lakat lijeve ruke te stopalo desne noge. „Ja tada kod sebe nisam imao nikakvo oružje, pa nisam niti pucao“, rekao je Sliško.
Nakon čak tri atentata u pet godina, u kojima su ga meci pogodili u srce, pluća, bedrenu kost, kičmu, lakat i stopalo, napadači su prešli na teže naoružanje. U 1.25 sati, 27. studenog 1999. na Sliškov je Jeep Grand Cherokee, u Preradovićevoj ulici, pucano iz zolje. Tog je puta Sliško imao sreće. On i njegov tjelohranitelj, Ivica Bertić, bili su neozlijeđeni, no, od krhotina projektila, namijenjenog kralju poker automata, te je kobne noći poginuo slučajni prolaznik, Zoran Domini, vlasnik obližnje videoteke „Boks“.
Peti i atentat na 41-godišnjeg Sliška bio je i posljednji
Kobni obračun dogodio se u samom središtu Zagreba, u Preradovićevoj ulici, nedaleko od Cvjetnog trga i stana u Bogovićevoj, u kom je Sliško živio s obitelji. Oko 14 i 45, na početku Preradovićeve ulice, prišao mu je 32-godišnji James Cappiau te mu je, iz neposredne blizine, ispalio hitac ravno u čelo.
Čim je „obavio posao“, Cappiau je počeo bježati prema kinu Europa, na Preradovićevu trgu. No, za njim je odmah potrčao Ivica Bertić, čovjek koji je sa Sliškom bio u džipu i 27. studenog 1999., kada je, na istom tom mjestu, na njega pokušan atentat raketnim bacačem. Bertić je sustigao Cappiaua i ustrijelio ga te potom pobjegao.
Na mjesto krvavog obračuna odmah su stigli policajci i Hitna pomoć. Sliško i Cappiau, obojica u kritičnom stanju, prevezeni su u Kliničku bolnicu Sestara milosrdnica, gdje ih je operirao tadašnji predstojnik klinike za neurokirurgiju, prof. dr. Lucijan Negovetić. Nakon operacije je rekao da oba pacijenta imaju teške i po život opasne prostrjelne rane kroz mozak. Obojica su bila na aparatima, na intenzivnoj njezi, u dubokoj komi.
Bandić je dao rok od 24 sata
Večer, nakon atentata, policija je provodila brojne racije po zagrebačkim lokalima. Odmah se oglasio i tadašnji gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić.
„Zahtijevam, u ime Zagrepčana, da se, pod hitno, razriješi ovaj oružani obračun. Ako u roku od 24 sata odgovorni u sustavu ne pronađu krivce, zahtijevam da ti isti odgovorni stave svoj mandat na raspolaganje. Od policije zahtijevam da ubuduće preveniraju ovakve pogubne napade, a od pravosuđa da u hitnom postupku rješava takve slučajeve kako se takvi ekscesi više ne bi ponavljali“. Izjavio je tada Bandić.
Četiri dana nakon što je pogođen hicima u glavu, 26. ožujka 2001., Vjeko Sliško je preminuo u bolnici, a odmah nakon toga uhićen je njegov tjelohranitelj, Ivica Bertić, koji je presudio Jamesu Cappiauu.
Sliško: „I na Papu je počinjen atentat, znači li to da je kriminalac?“
Vjeko Sliško predstavljao se kao „samostalni privrednik“, no, čovjeka koji je preživio čak četiri atentata, drugi su opisivali rečenicom „hladnokrvni kockar sa stotinu života“. Na tvrdnje da je na glasu kao kralj poker automata, koji ne preza od nasilja prema onima koji odbiju njegove usluge, Sliško je, u svom raskošnom stanu, novinaru Večernjeg lista, hladnokrvno, bez titraja na licu i podizanja tona, odgovorio: „Neka mi netko kaže koga sam prisilio na to. I na Papu je počinjen atentat, znači li to da je on kriminalac?“
Službeno, Sliško je bio čovjek čistog policijskog dosjea, no, na dan atentata policija je ipak rekla da se radi o obračunu osoba povezanih s kriminalnim miljeom. Neslužbeno se tada moglo čuti da je Sliško bio osoba suprotstavljena „gangu“ Zlatka Bagarića. Povezivalo ga se s bandom reketaša, koji siju strah i trepet među zagrebačkim poduzetnicima i estradnim menadžerima. Oni koji su pobliže znali Sliška govorili su kako se radi o čovjeku kojem se nije pametno zamjeriti.
Viđalo ga se u šarolikim društvima, no povijesni susret bio je onaj s Hrvojem Petračem, na Cvjetnom trgu, u pizzeriji Zadar. Bio je to susret visokog rizika koji su čak, kako su pričali upućeni, osiguravali i specijalci razmješteni po krovovima okolnih zgrada.
Da je strahovao za svoj život potvrđivale su i kamere na ulazu, u Bogovićevoj, gdje je stanovao. Prije ulaska, prolazile su se sigurnosne provjere. Imao je i tjelesne čuvare, navodno, Čečene i bivše ruske specijalce. Magnetski su ga, baš kao i kralja kocke, Zlatka Bagarića, privlačile hazardne igre. Prvi sukob između kralja poker automata i kralja kocke dogodio se,, navodno, jednog jutra, početkom devedesetih, kada je Sliško Bagariću odnio na „barbutu“ 400 000 DEM. Zadnji su se put vidjeli 1994., kada je Bagarić, nakon pucnjave u Sesvetama, došao Slišku „na noge“, u njegov lokal Bonaparte, na Maksimirskoj cesti. Obećao mu je da će istražiti tko je pucao na njega, ali su se od tad, prema Sliškovim riječima, čuli samo jednom, 1995., kada ga je Bagarić nazvao da mu kaže da on nema veze s pucnjavama na njega.
Tko je bio Sliškov ubojica, James Cappiau?
James Cappiau rođen je u Bruxellesu. Imao je hrvatsko i belgijsko državljanstvo, a po riječima tadašnjeg ravnatelja policije, Ranka Ostojića, zbog pripadnosti kriminalnom miljeu, često je mijenjao identitet. Bio je u Legiji stranaca, a sudjelovao je i u Domovinskom ratu. Bio je optužen za ubojstvo, u prosincu 1996., no to je kasnije nepravomoćno presuđeno kao nužna obrana. U kaznenoj evidenciji imao je i tešku krađu iz 1994., a kazneno je evidentiran i 1998., zbog krivotvorenja isprave i ovjeravanja neistinitog sadržaja, ali i zbog prijevare. Te je 1998. godine, u Opatiji, promijenio ime Marty u James.
Bertić i Ivošević su odslužili kazne
U munjevitoj policijskoj akciji, koja je uslijedila nakon ubojstva Sliška i Cappiaua, uhićeni su Sliškov tjelohranitelj, Ivica Bertić te Samir Ivošević. Kao osoba povezana s atentatom označen je i Marko Nikolić Markoni, koji je nestao bez traga.
Prvi u nizu sudskih postupaka okončan je relativno brzo. Već u listopadu 2002. Nikolić je, u odsutnosti, bio osuđen na 30 godina zatvora, Ivošević na 20, a Bertić na devet. Vrhovni je sud potom Ivoševiću smanjio kaznu na 13 godina zatvora, dok je Nikoliću presuda dva puta ukinuta, prije no što je, koncem 2018., pravomoćno, u odsutnosti, osuđen na 12 godina zatvora, jer je bio pomagač u Sliškovoj likvidaciji.
Vjeruje se da se Nikolić od zakona skriva po bespućima Južne Amerike, dok su Ivošević i Bertić završili, najprije u Remetincu, a zatim u Lepoglavi.
Ivošević je u Lepoglavi boravio od ožujka 2003., do listopada 2012., nakon čega je premješten u zatvor u Požegi, u kojem je bio do travnja 2013. Zbog, kako je tvrdio, loših sanitarnih, higijenskih i prehrambenih uvjeta te slabe zdravstvene zaštite, čovjek koji je sudjelovao u likvidaciji Vjeke Sliška podnosio je tužbe te je tražio da mu država isplati odštetu 64.350 kuna.
Na arhivu Večernjeg lista uz pretplatu možete pristupiti putem ovog linka https://arhiva.vecernji.hr.
Video: Socijalni radnik Zlatko Lovrić svjedočio na suđenju Zavadlavu
Kako je ,, Kičma '' ušla u hrvatski jezik ??