Svjetska povorka za slobodu, mir i demokraciju – a u stvari prosvjedi protiv epidemioloških mjera – bili su prošle subote održani u 40-ak zemalja, pa i u Hrvatskoj. U Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Šibeniku i Osijeku okupila se ukupno koja tisuća ljudi, ali mnogo više istomišljenika ostalo je doma.
Anketa HRejtinga ovaj je tjedan otkrila da se trećina građana ne boji virusa, a da se četvrtina ne namjerava cijepiti. Oni koji su izašli na prosvjed, svi obvezno bez maske i ne održavajući razmak, nosili su transparente i izvikivali parole usmjerene na jedno – zahtijevali su slobodu za sebe: “Sloboda iznad svega”, “Bez slobode nema života”, “Slobodno disanje je naše pravo”, “Imamo pravo udahnuti kisik”, “S corona virusom žele nam uzeti slobodu”.
Ta potpuna koncentriranost na sebe ima sasvim autističnu crtu. Kako inače protumačiti parolu “Zdravlje je u našim rukama”? Tko nam filtrira vodu za piće, tko prokuhava mlijeko u tvornici, tko sterilizira konzerve i tjesteninu, tko odvodi fekalije iz stanova, tko nam je istrijebio zarazne bolesti, tko na granici pregledava hranu, biljke i životinje koji se uvoze, tko nam gradi bolnice i obrazuje liječnike?
Ti su prosvjednici na razini samoživog i nadurenog djeteta, koje odlučuje pobjeći od kuće – eto, to je parola “Sami se zauzimamo za sebe”. “Naše zdravlje je naša stvar”, kaže egocentrik jer i ne pomisli na to da bi mogao zaraziti nekoga drugoga. “Neću, i gotovo” – doista, zrelost trogodišnjaka koji se bacio na pod i udara šakama i nogama da bi proveo svoju volju. Nije takva borba za slobodu čudna u Hrvatskoj. Kod nas je sloboda, kako je to prije čitavog stoljeća pisala mučenica komunističkog pokreta Rosa Luxemburg, “samo za pristalice vlade, samo za članove jedne stranke”, dodajući da to “uopće nije sloboda”.
Takva je sloboda, pisala je ona u svojim manifestima, posebna privilegija. Na to smo, eto, mi spali danas u Hrvatskoj. Znamo onog koji ima privilegiju da gazi ljude i na kopnu i na moru i da ne ode u zatvor; znamo onog koji je pronevjerio nogometne milijune i podmićivao suce, i opet je na slobodi i daje intervjue; znamo suce koji su isto pronevjerili milijune, i ne samo da su na slobodi, nego i dobivaju plaću dok čekaju suđenje, a ne moraju raditi. I opet se dok ovo pišem otkrio novi zastrašujući slučaj slobode privilegiranih, koji pijani službenim automobilima izazivaju nesreće.
I zbilja nema ništa čudno kad svoj komadić slobode zahtijeva onaj lik sa splitske rive, koji neće nositi masku, nego ogorčeno kaže: “Pa nismo pasi da nosimo brnjice”. Ali ako je sloboda već privilegija u Hrvatskoj, i ako bez nje čame toliki, bez novaca, pravde, posla i perspektive, to ne znači da se sloboda treba otimati drugima. Sloboda, kako je pisao suvremeni američki pisac David Foster Wallace, traži pažnju, svijest, disciplinu i napor, i ništa ne vrijedi ako se u svojoj slobodi ne skrbimo i ne žrtvujemo za druge ljude, na bezbroj malih i neugodnih načina, i to svakodnevno.
Sloboda kao privilegij hrvatske političko-kriminalne obitelji služi samim glupostima: gomilanju nekretnina, skrivanju novaca, uzimanju mita, davanja privatnih usluga, držanju ljubavnica, žderanju i drogiranju… i zbilja ne znam viče čemu još. Takva je sloboda lažna, kao što je lažna i sloboda antivaksera i virusoskeptika – istina je ta koja oslobađa, a ne može nikakva sloboda donijeti istinu.
Norveški filozof Lars Fr. H. Svendsen, svoju knjigu “Filozofija slobode” zaključuje pozivom na zahvalnost i empatiju: na slobodu smijemo biti ponosni, jer nas ona razlikuje od životinja, i trebamo je iskoristiti za nešto važnije od toga da sebe guramo u središte svijeta.
Krokodilske su suze Zdravka Mamića u Međugorju koji plače zbog tog što ne može vidjeti svoju majku, a zapravo je nesretan da ne može kupovati Louis Vuitton cipelice u Dubaiju, jer je za njim izdana međunarodna tjeralica. Jednako su groteskni i oni koji maske nazivaju brnjicama. Brnjice se stavljaju psima da ne grizu, ne laju i ne jedu govna. U čemu od toga kirurška maska sprečava onog sa splitske rive, iz Svjetske povorke za slobodu, mir i demokraciju? Da ne laje? Da ne grize? Jer govna jede.
Inače meni dobar kolumnist, ali ovdje veliko neslaganje. Sloboda završava gdje počinje tuđa. Naravno ta granica je pomična....ali gospodine Beck, ovdje govorimo o toj tuđoj slobodi, o tuđoj-našoj slobodi informiranog pristanka na medicinski postupak, slobodi kretanja, slobodi govora, slobodi da si radom osiguramo kruh, slobodi disanja, slobodi da prihvatimo ili odbijemo liječenje, slobodi da se ponašamo kao ljudi. Sve je to sada ugroženo na jedan divljački način, dok sama demokracija pada pred našim očima (dok dovoljno ljudi progleda, možda bude kasno).