Slovenija će uskoro nastaviti sondiranje i istraživanje svih dosad
poznatih lokacija prikrivenih grobnica žrtava poslijeratnih masovnih
ubojstava. Tu je odluku donijelo mjerodavno slovensko Povjerenstvo za
rješavanje pitanja prikrivenih grobišta koje je,
s obzirom na veći opseg istraživanja, od vlade zatražilo i povećanje
sredstava.
Predsjednik Povjerenstva Jože Dežmana kaže da je lani otkriveno gotovo
sto novih grobišta pa je tako broj topografski istraženih
grobišta u Sloveniji sada veći od 510, a uzmu li se u obzir
manja i individualna grobišta, može se očekivati da će ih
biti više od tisuću, gotovo dvije tisuće. Među njima je i 85
grobnica s posmrtnim ostacima Hrvata, a u još 16 grobova
posmrtni su ostaci Hrvata s posmrtnim ostacima Slovenaca, Nijemaca,
Talijana, Srba ili pripadnika drugih naroda.
Jože Dežman se zalaže za to da se nalaženju grobišta o
kojima se zna samo iz svjedočenja posveti više pozornosti te
dodijele veća sredstva. Prema ovogodišnjem programu radova,
istražit će se više desetaka lokacija na području cijele
Slovenije, među kojima je na prvom mjestu sondiranje protivtenkovskog
jarka Tezno na području Maribora gdje je bilo, pretpostavlja se,
najveće stratište u Europi poslije Drugog svjetskog rata. U
planu je i istraživanje lokacije Bistrice ob Sotli.
Samo razmatranja
U proteklih petnaest godina problematika poslijeratnih masovnih
ubojstava svodila su se samo na razmatranje toga fenomena. Topografska
su istraživanja grobišta počela tek prije tri-četiri godine,
a računalo se da će biti 50-60 takvih lokacija. Međutim, pokazalo se da
je lokacija više od petsto, gotovo šesto.
Slovenska je ambicija napraviti popis svih lokacija, potvrditi ili
zanijekati je li riječ o stratištu, odrediti mu približnu
veličinu te ga na odgovarajući način zaštititi, kaže Dežman.
– U Sloveniji je sustav za mandata različitih predsjednika
bio tako postavljen da se izbjegnu prekapanja, što je bila
ružna finta. Tako smo u Sloveniji održavali tabu o postojanju masovnih
grobnica i pravili se da se time bavimo, potrošili gotovo
tri milijuna eura za Teharje i Kočevski Rog, a da tamo nitko nije
pokopan. Lokacija grobišta Tezno na području Maribora dokaz
je vjerojatno najvećeg masakra u Europi na jednom mjestu nakon Drugog
svjetskog rata.
Uspoređujući to sa Srebrenicom, mogu reći da Slovenija na svom ozemlju
ima tri-četiri Srebrenice. Od Srebrenice su veća grobišta
Kočevski Rog, Hrastnik, Tezno, Celje kao areal i, najvjerojatnije,
granično područje prema Hrvatskoj na liniji Gorjanci, Macelj, Krakovska
šuma te cijeli rub prema Hrvatskoj – kazao je
Dežman.
Slovenski su istraživači dosad otkrili da je hrvatski egzodus, u
odlasku iz Hrvatske prema Austriji i pri povratku, poplavio gotovo
cijelu Sloveniju te da hrvatskih žrtava ima na svim smjerovima, pa i na
lokaciji Ilirske Bistrice, gdje su Hrvati bili pomiješani s
pripadnicima njemačkih postrojba. Ima ih i kod Radovljice, kao i
tragova ustaškog zlata kod Zidanog Mosta, za kojim se sada
traga.
Dežman je uvjeren da je najveći broj hrvatskih žrtava na lokaciji
Tezno, gdje Slovenija treba obaviti sondažu terena, odrediti i
proglasiti područje. U dogovoru s Hrvatskom pak treba odlučiti o
postavljanju spomenika, mogućoj ekshumaciji ili ostavljanju posmrtnih
ostataka i uređenju spomen-parka.
Bave se i
izvršiteljima
Slovensko se povjerenstvo, osim otkrivanjem lokacija, bavi i
naredbodavcima i izvršiteljima poslijeratnih masovnih
ubojstava. Dežman na primjeru stratišta Konfin navodi
brzojav Edvarda Kardelja, koji je poslan 24. lipnja Borisu Kidriču, u
kojem on zahtijeva “čišćenje”, a već su
sljedećeg dana ubijeni ranjenici, zarobljenici iz drugih krajeva
Jugoslavije te ljudi iz okolice Logateca.
– Oni koji su odlučivali o likvidacijama bili su u samom vrhu
vladajuće hijerarhije, ali su se odluke donosile i na razini lokalnih
narodnih odbora, u kojima se odlučivalo o svakom čovjeku posebno. Tako
u nekim selima nisu dopuštena ubijanja, ali ima i onih u
kojima se klalo i ubijalo već oslobođene zarobljenike.
Odluke o likvidacijama pripadnika drugih naroda koji su se vraćali iz
Bleiburga ili bili zarobljeni u Sloveniji donosile su republičke
organizacije Ozne s obzirom na narodnost zarobljenika, a u određivanju
lokacija, vođenju i izvršavanju sudjelovale su slovenske
postrojbe koje su svuda bile nazočne zajedno s pripadnicima
jugoslavenske vojske. Istraživanja pokazuju da je tu nedvojbeno riječ o
suodgovornosti republičkih elita.
Odlučivanje je bilo kolektivno, a izvršavanje individualno
– kaže Dežman i odbacuje tvrdnje da su masovna poslijeratna
ubojstva u Sloveniji provođena po nalogu vlasti u Beogradu.
