LJUBLJANA - Hrvatski pomorac Zoran Marković koji je nastradao u unesrećenom Air Franceovu airbusu A330-200 na letu AF 447 iz Rija u Pariz bio je sve do šaltera za prijavu na let u društvu sa slovenskim kolegom Andrejom Aplincem (40) iz Radlja ob Dravi koji je tada zamijenio kartu za drugi let i ne znajući da je time izbjegao kobni let koji je završio nad Atlantikom.
Do šaltera za prijavu leta došli smo zajedno s filipinskim kolegom i nakon što su njih dvojica već predala karte, ja sam zamolio da mi daju sjedalo pokraj vrata za izlaz u nuždi. Imam problema s koljenom i na duljim letovima uvijek tražim takvo sjedalo gdje je razmak do sjedala ispred mene veći.
- U zrakoplovu na letu AF 447 takvog mjesta više nije bilo i šalterski službenik mi je ponudio takvo mjesto u zrakoplovu koji je letio u 15.15 sati. Ponudu sam prihvatio i obradovao sam se što ću tako prije stići do Pariza i potom u Ljubljanu - rekao je Aplinc dodavši da je sretna okolnost bila što su na aerodrom došli dosta ranije nego što je trebalo.
Aplinc kaže da su sva trojica radila zajedno na brodu za opskrbu naftnih bušotina i nakon dva mjeseca rada na moru imali su pravo na odmor. Prije odlaska na aerodrom zajedno smo četiri dana bili u hotelu i čekali na let za Pariz. Tamo smo se još bolje upoznali pa mi je filipinski kolega još na aerodromu pokazivao fotografije svoje obitelji. Kad sam dobio let prije njih, otišli smo još na pivo i potom se rastali, a sada mi je žao što ih nisam pozvao da idemo svi zajedno mojim letom.
Možda bi oni to i prihvatili, ali mi tada za let u 15.15 nismo ni znali. Imali smo karte za 18.50, a za let AF 447 već su bili prijavljeni, kaže Aplinc i prisjeća se da je Zoran, vidjevši da je uspio dobiti mjesto na ranijem letu, došao do njega i zapitao:
-A da i ja promijenim kartu pa da zajedno letimo? - i u istom je dahu sam sebi odgovorio da je let sad već prijavio i da neće komplicirati.
Aplinc je za nesreću zrakoplova doznao tek po dolasku na ljubljanski aerodrom kad je ponovo uključio mobitel i vidio da ima poziv kolege iz tvrtke koji je znao da je trebao letjeti linijom AF 447.
- Kad je čuo moj glas, nije se mogao načuditi otkud se javljam sve dok mu nisam objasnio da sam u zadnji čas promijenio let, a on mi je objasnio da je onaj avion nestao - objašnjava Aplinc.
