RIJEKA – Riječka policija s Državnim odvjetništvom još radi na slučaju smrti Vitomira Jovičića (36) zvanog Simke i Cobra iz riječkoga Starog grada, no zasad nema novosti, potvrdila je jučer glasnogovornica PU primorsko-goranske Mirjana Kulaš.
– Obdukcijom je potvrđeno da je uzrok smrti utapanje, na tijelu nisu pronađeni tragovi koji bi upućivali na nasilje, no još čekamo nalaze toksikološkog ispitivanja te istražujemo okolnosti nesretnog događaja, odnosno što mu je prethodilo – rekla je M. Kulaš.
To podrazumijeva niz razgovora s mogućim svjedocima pa i djevojkama koje su, ne skrivajući identitet, na Facebooku napisale kako su vidjele da je Simke bačen u Rječinu i da je to učinila “grupica ljudi”. No, o tomu policija zasad šuti.
Poznato je, a potvrdili su to i Vitini roditelji Petar i Petra, da je 8. travnja nakon ručka Vitomir otišao od kuće te da je u večernjim satima viđen oko Konta, popularnoga riječkog okupljališta uz Rječinu. Pronađen je mrtav u moru deset dana poslije.
Vito je često dolazio u Konto, u obližnjem kafiću Štriga znao je sitnim uslugama pomoći osoblju, odnijeti im smeće, složiti stolce, što je činio i u brojnim drugim riječkim lokalima u središtu grada. Živio je u potkrovnom stanu u Starome gradu s roditeljima i trojicom braće. Obitelj ima skromna primanja, uz mirovinu oca, nekadašnjeg ličioca, Simke je primao socijalnu pomoć, a ponešto bi i zaradio pomažući po gradu. Inače, Vitomir Jovičić izučio je zanat knjigoveže u riječkoj Školi za osobe sa smetnjama u razvoju, a često se i družio s bivšim školskim kolegama. Roditelji kažu da nije pio, a da se “droge bojao ko vraga”.
Riječani koji su ga znali iz viđenja o Viti pričaju s mnogo simpatija te ističu da je bio blage naravi. Majka Petra isključuje mogućnost da se sam ubio. Za nju i obitelj neće biti mira dok ne doznaju što se Viti dogodilo. Plivati nije znao. Otac Petar kaže da je čuo da su ga neki pretukli i bacili u Rječinu jer im je bio dužan.
– Kad je njegovo tijelo deset dana od nestanka pronađeno u moru nedaleko od ušća Rječine, pronađen je i novčanik s dokumentima i 40 kuna. Kada nije imao novca, uvijek bi mene pitao i ja bih mu ga dao. Sigurno nije nikome bio dužan ni kune – uvjeren je otac.
