Smjena ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt provedena je munjevito.
U zraku je ostalo niz pitanja na koja premijer nije dao odgovore. Ona
je tako postala drugi ministar u Vladi Ive Sanadera koji je prije
isteka mandata morao "spakirati kofere".
Prije nje učinio je to ministar vanjskih poslova Miomir Žužul koji je
nakon godinu dana mandata napustio Vladu iako je bio jedan od stratega
povratka HDZ-a na vlast 2003. godine. Žužul je otišao iz Vlade u
saborske klupe jer, nakon što se u medijima zavaljala afera "Imostroj",
imputiran mu je sukob interesa, što je on žestoko negirao.
Od svih devet Vlada najviše odlazaka bilo je iz Vlade Zlatka Mateše.
Fotelje su napustili Ljilja Vokić, Željko Lužavec, Niko Bulić, Ivan
Jarnjak i Andrija Hebrang.
Ljilja Vokić, ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu, kaže da je bila
usamljena u Vladi Zlatka Mateše.
Umorila sam se nakon mirne reintegracije Podunavlja jer sam tada
shvatila da u školstvu radim jalov posao. Napadali su me i zbog
besplatnih udžbenika i odlučila sam otići kaže danas Lj. Vokić.
Poniženje iz Ureda
I direktor Hrvatske turističke zajednice Niko Bulić ističe da je otišao
kada je bio ponižen priopćenjem iz Ureda predsjednika Tuđmana.
Podnio sam ostavku zbog previda oko turističkoga slogana jer mi
se pokušala prišiti osobna korist od 12 tisuća kuna. Ostavku sam podnio
1. kolovoza i trpio 15 dana napade i uvrede novinara dok nije prošla
inauguracija dr. Tuđmana prisjeća se Bulić.
I Željko Lužavec, bivši ministar prometa, pomorstva i veza, otišao je
nakon prometnoga kolapsa u jeku turističke sezone, a danas ima privatan
biznis u Rijeci.
Aktualni potpredsjednik Sabora Luka Bebić kratko je bio ministar obrane
u Gregurićevoj Vladi, kao i Ivan Milas, danas umirovljenik, kratko se
zadržao na mjestu ministra. Slično je prošao i Ivan Vekić, danas
odvjetnik koji je kratko bio ministrom unutarnjih poslova u Vladi
Franje Gregurića. Brza i munjevita smjena bila je ona prof. dr.
Zvonimira Šeparovića s mjesta ministra vanjskih poslova. On je bio
ministar u Gregurićevoj Vladi od srpnja 1991. do svibnja 1992. kada je
Hrvatska primljena u UN. I dan danas nisu poznati pravi razlozi smjene,
a on kaže da ne želi polemizirati s razlozima zbog kojih ga je dr.
Tuđman maknuo. Naglašava da je na Tuđmanov poziv došao na mjesto
ministra pravosuđa u Matešinu Vladu kako bi zaštitio Hrvatsku od Haaga.
Na žalost prekinut sam u tome i zbog toga žalim ističe još
uvijek aktivni prof. Šaparović. Drži da probleme sa smjenama imaju
osobe koje su profesionalni političari, a ne ljudi koji dolaze u
politiku iz uspješne karijere.
Vođenje obrane
Zanimljivo je da ni Šime Đodan, danas umirovljenik, nije dugo bio
ministrom obrane u Manolićevoj Vladi, kao ni Martin Špegelj.
Umirovljeni Špegelj otišao je zbog očitih razlika u pristupu vođenja
obrane. Tada se posebno vrludalo u traženju ministara obrane jer
trebalo je ustrojiti vojsku i obranu. Onesin Cvitan kratko je bio
ministar unutarnjih poslova u Manolićevoj Vladi, a danas je profesor u
Splitu. Sudac Vrhovnoga suda Ivica Crnić također je naglo otišao s
mjesta ministra pravosuđa u Valentićevoj Vladi zbog neslaganja. Tajnik
HDZ-a i saborski zastupnik te stranke Ivan Jaranjak bio je ministar
unutarnjih poslova čak u četiri HDZ-ove Vlade, Gregurićevoj,
Šarinićevoj, Valentićevoj i Matešinoj, i to od 15. veljače 1992. do
kraja 1996. godine. Odstupiti je morao nakon skupa potpore Radiju 101
zbog oduzete koncesije. No odbio je poslušati naredbu da se skup
zabrani i da policija intervenira.
Neki su mi nasapunali dasku i znao sam da ću morati otići. Nije
mi bilo žao otići iz MUP-a jer bih ponovno postupio isto. Uvijek mi je
odnos prema ljudima bio važniji od fotelje, a to sam i rekao dr.
Tuđmanu kad smo razgovarali kaže Jarnjak.
Sukob koncepcija
Andrija Hebrang postao je nakon smrti Gojka Šuška ministar obrane.
Prije toga bio je ministar zdravstva u Matešinoj Vladi. No tu se
zadržao vrlo kratko jer se sukobio s onima koji nisu prihvaćali njegov
način rada i ustroj sustava. Danas je zastupnik HDZ-a, nakon što je
zbog teške bolesti napustio, na vlastiti zahtjev, Sanaderovu Vladu.
Jedna od najburnijih ostavki bila je ona Bosiljka Mišetića, ministra
pravosuđa i uprave u Vladi Franje Gregurića. On je odlučio otići kada
je Sabor, mimo njegove volje, izglasovao Zakon o pravima nacionalnih
manjina, kojima je de facto omogućena kulturna i politička autonomija
kotareva Glina i Knin.
Šeks me tada pokušao spriječiti da ne dam ostavku za saborskom
govornicom svjedoči Mišetić, koji se danas bavi odvjetništvom.
Račanovu Vladu napustila je danas umirovljenica, a onda minisitrica
zdravstva Ana Stavljenić-Rukavina zbog afere Baxter kada su umrla 23
pacijenta na dijalizi. Račanovu Vladu napustio je i potpredsjednik te
Vlade Dražen Budiša, koji kaže da su tako postupili za vrijeme rasprave
o NE Krško i izglasavanju ugovora koji je bio loš za Hrvatsku.
Očito je da su smjene u svim hrvatskim vladama bile uglavnom hir jednog
čovjeka, bio to Tuđman, Pašalić, Račan ili Sanader. Nikad te smjene
nisu bile motivirane stručnim nego političkim razlozima.
Mateša: O mojim je ministrima odlučivao Tuđman
Zlatko Mateša bio je premijer šeste HDZ-ove Vlade od studenoga 1995. do siječnja 2000. godine. Iz te Vlade naprasno su otišli Ljilja Vokić, Ivan Jarnjak, Niko Bulić, Željko Lužavec i Andrija Hebrang, i to s mjesta ministra obrane i ministra zdravstva. Mateša te promjene tumači činjenicom da on kao premijer nije imao ustavne ovlasti za postavljanje i smjenjivanje ministara. - To je bilo u ingerenciji predsjednika RH. Na inicijativu dr. Tuđmana imenovani su i smjenjivani ministri. Osobno nisam imao utjecaja na neka imenovanja, a u nekima sam konzultiran. To je cijela istina - kaže Mateša.
