A ko ste vjerovnik Agrokora, sigurno niste sretni. Vaša potraživanja danas vrijede manje nego u trenutku kada ste Agrokoru novac pozajmili. Činjenica da ćete naposljetku dobiti suvlasnički udio u koncernu ne pruža osobitu utjehu. Kanadski umirovljenici, koji su također vjerovnici Agrokora, htjeli su ostvariti pristojan povrat ulaganja, a dobit će komad ozlijeđenog maloprodajnog diva iz Hrvatske. Dioničari Sberbanka također imaju razloga za nezadovoljstvo, unatoč predodžbama teoretičara zavjere.
Njihov je rejting nedavno porastao upravo zato što su kreditne agencije došle do zaključka da su im dani loših kredita postali stvar prošlosti. Kao sve banke, Sberbank se bavi pozajmljivanjem novca te ostvarivanjem povrata cjelokupnog iznosa uz kamate. Bez obzira na ishod restrukturiranja Agrokora, sumnjam da će itko od vjerovnika uspjeti u cijelosti povratiti svoje ulaganje. Agrokorovi dobavljači nisu sretni.
Njima Agrokor duguje ogromne iznose za proizvode koji su odavno isporučeni. Obitelj Todorić ima razloga za deprimiranost zbog mogućnosti gubitka kontrole nad dinastijom koju su desetljećima gradili. Naposljetku, naša se Vlada boji i uplitanja i stajanja po strani. Kako smo završili u situaciji koja je Hrvatsku dovela u stanje općeg nezadovoljstva? Agrokor je dosegnuo ovu veličinu jer se svaka od naših Vlada složila (barem prešutno) da Agrokor može odugovlačiti s isplatom potraživanja dobavljačima i državi pod uvjetom da nema otkaza. U praksi je ta situacija funkcionirala kao dodatno jeftino ili čak besplatno kreditno gorivo koje je pogonilo drastičan rast.
Zaposlenici kojima je, ruku na srce, još prije 20 godina trebalo predložiti druge pravce u karijerama zadržali su radna mjesta i protestirali nad niskim plaćama dok je Agrokor rastao preko svih razumnih dimenzija. Međutim, sve kad-tad dođe na naplatu. Ili, preciznije rečeno, Agrokorova je cica konačno došla na kolica. Agrokorov su “račun” platili porezni obveznici i dobavljači. Iako se nekima takav aranžman čini kao idealna opcija, upravo on predstavlja početak Agrokorova kraja.
Poput razmažena djeteta koje smo hranili slatkišima, Agrokor je postao predimenzioniran i trom – a naposljetku ga je pregazila agilnija konkurencija. Mnoge naše velike privatne tvrtke rasle su pomoću sličnih Vladinih darovnica u vidu odgode naplate poreza, državnih ugovora i ulaganja, ili pak nasilnog sputavanja konkurencije na “njihovom” tržištu. Ovakve su indirektne olakšice poremetile tržišnu ravnotežu, neprirodno povećale favorizirana poduzeća te rušile domaću konkurenciju koju su sputavale namještene tržišne igre. Stalno slušamo da “trebamo jaka hrvatska poduzeća koja će se moći uhvatiti u koštac s invazivnim stranim poduzećima”.
Međutim, ova su čudesna hrvatska poduzeća gotovo bez iznimke implodirala umjesto da postanu elitni odredi koji će nam pomoći da zaštitimo domaće tržište te da osvojimo strana tržišta. Istina koju nitko ne želi čuti jest da smo smrtno voljeli ova poduzeća.
Ta će nam “ljubav” ponovno doći na naplatu u bliskoj budućnosti, dok strani ulagači nonšalantno budu popunjavali novonastalu prazninu na maloprodajnom tržištu. Poduzećima moramo omogućiti rast, promjene i propast. To je jedini način da izgradimo istinski otpornu poslovnu Hrvatsku koja će moći izaći na kraj s bilo kim, u bilo kojem trenutku.
>>Agrokor u Hrvatsku 'prebacio' novih 10,1 posto Mercatora i sada ima 69,57 posto slovenskog lanca
>>Agrokor je hrvatski General Motors, ne smije pasti
