Socijaldemokrati nemaju odgovor na krizu. Svijetu treba nova ljevica
Koja stranka na hrvatskoj političkoj sceni, ali i na europskoj, danas zastupa osiromašene, zadužene, nezaposlene, mlade bez perspektive, potplaćenu srednju generaciju, starije s niskim mirovinama...
Komentari 8

Usput, nedavno se razvila u našim uhljeb-krugovima rasprava o egalitarizmu koji, po autoru prve studije kod nas koja se time bavila, guši inicijativu i razvoj, jer pod krinkom nametnute (pa i silom ako treba) ravnopravnosti i jednakosti siječe svaku glavu koja izviri iznad prosjeka. A taj je prosjek postavljen vrlo nisko upravo zato da bi se prilagodio niže inteligentnima, lijenima i nesposobnima koji čine svako društvo. Tzv. ljevica (?) ta je koja se zalaže za taj egalitarizam u gluposti i neradu, baziran na državi (tj. njima, "ljevičarima") koja zna što ljudima treba i što žele i koja ih milostivo i sa svojih veleumnih (zapravo diktatorskih) pozicija vodi i upućuje što je za njih dobro (tj. indoktrinira). Egalitarizam je onaj koji društva, narode i države vodi sigurnim koracima u propast, kako demografsku, tako i onu kreativnu: On stvara jalove pojedince koji nemaju nikakav motiv potruditi se, istaknuti se, napraviti nešto novo i drugačije. Egalitarizam guši svaki entuzijazam, osim onaj za puno, jako puno, baljezganja - mlaćenja prazne slame. I to, po mogućnosti, tuđim "zna-se-čime". Zvuči poznato? Ovaj tekst iznad tipičan je primjer toga.
Preko sto zemalja u svijetu je isprobalo socijalizam. U raznim varijantama,raznim vremenima itd. Nigdje nije opstao. Zadnji primjer je Brazil,prije toga Grčka,pa prije još Venezuela,Sirija....Naravno da su u krizi,kad nisu nigdje uspjeli. Sad su se,u nedostatku ekonomskih ideja,počeli više baviti tobože ljudskim pravima.Hrvatska je specifična još više,jer ljevicu zastupaju crveni buržuji,milijuneri,poput Josipovića,Pusićke..Puna usta su im ideologije, a u stvari su zastrašujuće netolerantni prema neistomišljenicima. Kapović bi vršio veliku nuždu na Bleiburg,pa se pitam tko normalan bi za takvog glasao.
Imam osjecaj da kriza ljevice je uzrokovana prvenstveno uzrokovana dominacijom njenih svjetonazorskih stavova u Europi. Jos od davnih vremena ljevica je bila 'svjetlo' u nekakvom standardiziranom pristupu drzavi temeljenoj na naciji, konzervativizmu i zabranama. Ljevica je postigla puno toga, ali su se nakon svih ovih godina nasli na drugom polu price- sad su oni ti protiv kojih se ljudi bune jer ne zele imati standardizirani pristup drzavi temeljenoj na potpunom liberalizmu, vecim pravima za sve koji nisu 'vecina' (stav:vecina je tu da suti i da se prilagodi manjini) i potpunom odmaku od bilo cega tradicionalnog gdje se bilo sto tradicionalno prikazuje kao primitivno, nedostojno mjesta u javnom zivotu i slicno. Ljevica u Europi ne moze nsta ponuditi vise svojim građanima; jedino im moze utuviti pricu da svatko zasluzuje imati jednako te da bogati MORAJU dati siromasnijima. A to vec vodi u neku drugu nesretnu priču.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Pogledajmo malo kakve su osobe koje ovdje govore o "pravima radnika": Urša Raukar, glumica za koju više znamo po lošoj glumi plakanja pred Saborom zbog "fašizma", kazališni uhljeb. Sinčić, čovjek kojeg znamo po akcijama Živog zida i po dreci koju diže na "kapitaliste i bankare", svojevrsni ridikul, od nedavno saborski uhljeb. Puhovski, politilog, filozof, profesor na Filozofskom do umirovljenja - tipičan akademski uhljeb, sa sigurnom plaćom i puno slobodnog vremena, svakom loncu poklopac. Kapović i Luka Keller, dva čovjeka s velikim potencijalom, ali i rođeni sa zlatnom žličicom u ustima, osobe kojima je u trenu začeća osigurano mjesto na fakultetu o kojima drugi, jednako sposobni ali puno marljiviji ljudi mogu samo sanjati - akademski uhljebi. Sever, sindikalac koji nikad nije strahovao za vlastitu visoku plaću i odlilčnu, sigurnu poziciju - sindikalni uhljeb. I vrhnje za kraj, Hajdaš Dončić, tipični politički uhljeb. Imamo dakle, ovdje ljude koji su sve redom uhljebi, svaki svoje vrste, sigurnih plaća i svi redom s puno slobodnog vremena - koji govore o radnicima i radničkim pravima i, naravno, protiv kapitalizma jer je kapitalizam za njih "nešto fuj" iako svi oni žive od plaća koje im kapitalizam osigurava i koje uzimaju od realnog sektora tj. kapitalista koji se taj novac i te kako trude i muče zaraditi na realnom tržištu. Treba li ovome dalje komentar? Prava radnika treba štititi, ali mi, kao prvo, već odavno nemamo više tipičnih radnika o kojima ovo društvo (kojima su i dalje slike srpa i čekića i oznojenih radnika napumpanih mišića u nostalgičnim mislima) i dalje govori. A, kao drugo, sve manje imamo i ljudi koji uopće žele raditi, jer novije generacije, odgojene kao maženi jedinci, ne žele biti "oznojeni radnici", već streme uhljeb-mjestima kakva ima ovo društvo. To je nama upravo borba ovakvih uhljeba dala. Ovakav članak, napisan od novinarskih uhljeba Špoljara i Maretić Žonje, anakronizam je koji spada u vrijeme od prije nekoliko desetljeća. A svijet je u međuvremenu ipak otišao naprijed. Preporučujem Špoljaru i Maretić Žonji da radije malo istraže novo uhljebilište i rasadnik budućih (nezaposlenih) uhljeb-kadrova - tzv. sveučilište Sjever. U ovoj državi uhljebi, zaposleni i nezaposleni, uskoro će jedino i postojati.