Demokratski socijalizam 21. stoljeća vizija je društva u kojem će ekonomija i imovina dominantno biti u vlasti čitavog društva, gospodarska će se aktivnost odvijati u interesu zadovoljenja potreba cijelog društva, a jurnjavu za privatnim profitom će zamijeniti briga za životni standard, radničku sigurnost, zdravlje, obrazovanje i dobrobit većine...
Tako glasi ključna agenda kampanje predsjedničke kandidatkinje Katarine Peović, jedne od rotacijskih zastupnica Radničke fronte u Skupštini Grada Zagreba, doktorice znanosti i docentice na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta u Rijeci, dugogodišnje političke aktivistice i teoretičarke, autorice dviju knjiga.
Za one kojima je demokratski socijalizam nepoznat pojam, valja pojasniti kako se temelji na socijalističkom trokutu: društvenom vlasništvu, radničkom samoupravljanju i proizvodnji za potrebe. Prema tvrdnjama zagovaratelja takvog uređenja, društveno vlasništvo jedino je koje jamči da će se gospodarska aktivnost odvijati u interesu zadovoljenja potreba cijelog društva; društvena proizvodnja koju organiziraju radnici jamči da radnici radom ne proizvode samo stvari već i sebe kao samosvjesne udružene proizvođače; a proizvodnja za potrebe jamči da se ekonomska aktivnost neće odvijati zbog privatnog profita, već za zadovoljavanje društvenih moralno važnih potreba kao što su obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, prehrana.
To je cilj koji se, svjesni su u Radničkoj fronti, ne može postići preko noći i mora biti postupan. Ne uključuje jednostavno “preuzimanje vlasti”, već praksu demokracije – i to demokracije u kvartu, demokracije na radnom mjestu, demokracije u gradu, participativno budžetiranje. Pravo na stanovanje, radno mjesto, plaću koja zadovoljava sve životne potrebe, dostupno i javno zdravstvo za sve, besplatno obrazovanje od vrtića do doktorata, mirovinu koja omogućava pristojan život ne možemo ostvariti u okviru kapitalizma na periferiji EU, smatra Katarina Peović, dodajući kako je za radnike u Hrvatskoj danas najproblematičnija orijentacija na turizam i gašenje industrija.
- Visoko razvijene bogate zemlje Europe imaju najviše četiri do pet posto udjela turizma u BDP-u, mi u Hrvatskoj imamo 20 posto. Šibenik, primjerice, ima 50 posto udjela turizma u BDP-u. To znači da nas jedna loša turistička sezona dovodi u situaciju siromaštva cijelog grada. Mi svoju ekonomiju moramo zaštititi kao i svoju industriju. Moramo podvući crtu i prema Europi voditi autonomnu politiku, i zbog ugovora koje smo potpisali s Europskom komisijom, i zbog toga što taj okvir slobodne tržišne utakmice nama ovdje na periferiji ne dopušta da se razvijemo – upozorila je Katarina Peović.
Na pitanje kako bi u današnjem kapitalističkom svijetu bilo moguće uvesti socijalizam, rekla je kako danas i u bogatim zemljama kapitalističkog centra Europe vidimo neke socijalističke elemente: javno dostupno i besplatno zdravstvo te obrazovanje.
– Demokratski socijalizam nema uzora, ali postoje socijalistički elementi i u kapitalističkim zemljama, pogotovo skandinavskim. Pojavljuju se nove ideje i u SAD-u i Velikoj Britaniji. Demokratski socijalizam ne nastaje preko noći, ali jedina je alternativa, ako ništa drugo, onda zbog klimatskih promjena – inzistira predsjednička kandidatkinja Radničke fronte.
Daleko od stvarnosti?
Premda promišljanja Katarine Peović netko može nazvati utopijskim, uspjeh Jeremyja Corbina među laburistima u Engleskoj, pojava i povratak Bernieja Sandersa u SAD-u, kao i pojava mlade ljevičarske heroine Alexandre Ocasio-Cortez, najmlađe izabrane kongresnice u povijesti koja se deklarira kao demokratska socijalistkinja, analitičare su primorali da priznaju da na zapadu stasa nova generacija socijalista.
Također, ugledni The Economist u veljači ove godine je na crveno obojenoj naslovnici imao tekst “The Rise of Millennial Socialism” u kojem se bavi fenomenom mladih, generacije “milenijalaca”, koji sve više glasaju za spomenute lijeve lidere, radikalnije od svojih prethodnika, budući da je upravo ta generacija pri odrastanju osjetila nepravde i proturječja kapitalizma.
“Danas, tridesetak godina poslije pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a, socijalizam je ponovno u modi. U Americi Alexandria Ocasio-Cortez postala je senzacija, a u Britaniji, Jeremy Corbyn, vođa Laburističke stranke, mogao bi osvojiti ključeve Downing Streeta. Socijalizam se vraća jer oštro kritizira ono što je pošlo po zlu u zapadnim društvima. Dok su političari s desne strane prečesto odustajali od borbe idejama i tonuli u šovinizam i nostalgiju, ljevica se usredotočila na nejednakost, zaštitu okoliša te na to kako moć staviti u ruke građana umjesto elita”, piše The Economist, navodeći kako su mnogi novi socijalisti milenijalci, mladi ljudi rođeni između 1978. i 2000. godine, te da 51% Amerikanaca u dobi od 18 do 29 godina prema Gallupovim istraživanjima ima pozitivno mišljenje o socijalizmu.
Na predizborima 2016. godine, nastavlja The Economist, mladi birači dali su više glasova Bernieju Sandersu, kojeg se smatra prvim socijalistom u povijesti američkog Senata (prema Wikipediji) nego Hillary Clinton i Donaldu Trumpu zajedno. Gotovo trećina francuskih birača mlađih od 24 godine na predsjedničkim izborima 2017. godine glasovala je za lijevog kandidata. Ali milenijski socijalisti ne moraju biti mladi. Mnogi ljubitelji Jeremyja Corbyna stari su koliko i on...
Ako se imperativ demokratskog socijalizma nekome čini nerealnim i dalekim od hrvatske stvarnosti, onda u potrazi za odgovorima ne treba ići daleko, tek u naše dvorište, u susjednu Sloveniju, gdje je na posljednjim parlamentarnim izborima 2016. koalicija Udružena ljevica (Združena levica – ZL), osvojila je 52.000 ili 6% glasova i šest mandata u slovenskom parlamentu. Članica koalicije triju stranaka je i stranka Inicijativa za demokratski socijalizam, koju u javnosti predstavlja mladi koordinator Luka Mesec.
– Demokratski socijalizam nije utopijska vizija daleke budućnosti, nego proces prevladavanja kapitalizma demokratskim sredstvima. Mi se zalažemo za postupnu primjenu radničkog samoupravljanja u tri koraka. Prvi korak značio bi vođenje politike otvorenih knjiga. To znači da bi svaki zaposleni mogao imati uvid u sredstva poduzeća, u iznos plaće, kako se upotrebljava profit. Drugi korak bio bi da uprave poduzeća planiraju poslovnu politiku zajedno s radnicima. Uprava bi se trebala dogovarati s radnicima o planovima i potpisivati obvezujući ugovor. Ako bi ga kršila, radnici bi imali pravo smijeniti upravu. Treći korak su izbori uprava u poduzećima. Dakako, ne zalažemo se samo za samoupravljanje na razini poduzeća nego i na razini države. Bio bi socijaliziran bankarski sektor, državna imovina bi poslužila kao sredstvo za demokratsku koordinaciju ekonomije – kaže Luka Mesec.
U Hrvatskoj ne prelaze prag
Pa ipak, uz ohrabrujuće trendove za zagovornike tog društvenog uređenja, krije li demokratski socijalizam već u svojem nazivu oksimoron, terminološki sukob, spaja li u svojoj suštini nespojivo? Evo kako o toj temi promišlja makroekonomist Branimir Perković, komentator i analitičar na projektu Liberal.hr.
– Nabrojite li sve socijalističke države tijekom povijesti, primijetit ćete da nijedna od njih nije bila istinski demokratska. Većina njih pozivala se na demokraciju, čak i jedan SSSR, ali ne postoji primjer socijalističke države koja ja imala istinski funkcionalno demokratsko društvo u smislu relativno slobodnih izbora, višestranačja i medijskih sloboda – navodi analitičar Perković, dodajući kako je demokratski socijalizam nemoguće uspostaviti.
– Jednostavno, ekonomski sistem socijalizma, u kojem se centralno mora kontrolirati i planirati koliko, što, kako, kada i gdje proizvoditi dobra i usluge, nužno zahtijeva uspostavu totalitarizma koji upravlja neometano svime bez zamaranja demokratskim procesom pregovaranja, kompromisa, mijenjanja planova itd. Socijalističko plansko gospodarstvo ne može odrediti pravu potrebnu ravnotežu bez velikih viškova i manjkova ni kada se u jednostranačkom sustavu ne mora zamarati političkim pregovaranjem oko ciljeva i balansiranjem demokratskog sistema institucionalnih međukontrola, a kamoli kada bi se zbog same prirode demokratskog procesa sve odluke trebale donositi pregovaranjem, kompromisom, glasanjem i ostatkom demokratskog procesa – tvrdi analitičar Perković.
Temeljni aksiom socijalističke ekonomije je, nastavlja, da bude centralno upravljana i planska. Desetogodišnji planovi, petogodišnji planovi, ciljevi proizvodnje, kvote, planiranje tipa i razmještaja kompanija, planiranje distribucije i trgovine, sve to zahtijeva stabilnu, čvrstu centralnu vlast da bi imalo ikakve šanse da efikasno funkcionira. – Naravno, za to nema nikakve šanse i to je povijest pokazala, ali da i postoji takva šansa, ona bi zahtijevala jednopartijski sustav i kontinuitet vladanja. Kako planirati baš svaki aspekt gospodarstva i njegova razvoja ako se zbog demokracije ti planovi stalno mijenjaju, a zbog međusobne kontrole institucija, što je preduvjet demokracije, odlučivanje teče sporo i s puno kompromisa. Kako uz toliko kompromisa napraviti sveobuhvatan plan gospodarstva – pita Branimir Perković, dodajući da pojam “demokratskog socijalizma” stoga jest čisti oksimoron jer sama priroda ekonomskih odnosa u planskom gospodarstvu diktira da ne može postojati veliki prostor za neslaganja, promjene planova, kompromise, kritike.
– Socijalizam ne može biti demokratski, ni praktično ni teoretski, a ne može biti ni prijelazni period prema demokraciji komunističkog tipa jer je povijest pokazala da taj prelazak dovodi do urušavanja društva. Niti je teoretski jasno kako bi se moglo dogoditi da netko tko ima apsolutnu vlast se odjednom odrekne moći. Uostalom, znači li stavljanje naglaska na “demokratski” uz socijalizam da sami socijalisti priznaju činjenicu kako ni jedna dosadašnja implementacija socijalizma nije rezultirala bilo kakvim oblikom demokracije – pita analitičar Branimir Perković.
U konačnici, o perspektivama demokratskog socijalizma u Hrvatskoj najslikovitije govore brojke. Apstrahira li se SDP, koji socijalizmom maše samo u svome nazivlju, na posljednjim izborima, onima za EU parlament, ponuđene su dvije socijalističke opcije – Zelena ljevica (Možemo!, ORaH i Nova ljevica) i Radnička fronta/SRP. Ni jedna od njih nije se ni približila osvajanju mandata.
VIDEO 5 mitova i kontroverzi koje se vežu uz Tuđmana:
Mladi ljudi rođeni između 1978. i 2000. godine....... ovi rodjeni 1978. i nisu bas "mladi ljudi".