Nakon devet iscrpljujućih mjeseci u svemiru, NASA-ini astronauti konačno su se vratili na Zemlju. Međutim, stručnjaci upozoravaju da bi neplanirani boravak Butcha Wilmorea i Suni Williams na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) za njih mogao imati ozbiljne zdravstvene posljedice. Šokantne slike prije i poslije pokazuju štetu koju mjeseci provedeni u surovim uvjetima svemira mogu nanijeti ljudskom tijelu. Od „pilećih nogu“ i „bebinih stopala“ do povećanog rizika od raka, stručnjaci upozoravaju da bi astronauti mogli godinama osjećati posljedice po zdravlje. Kada su Williams (59) i Wilmore (62) izašli iz kapsule SpaceX Crew Dragon, medicinski timovi požurili su im pomoći da legnu na nosila. Ovo je uobičajena procedura za astronaute koji se vraćaju iz svemira jer im oslabljeni mišići otežavaju hodanje pod gravitacijskim utjecajem Zemlje. Sada će proći nekoliko dana intenzivnih medicinskih pregleda u NASA-inom svemirskom centru Johnson u Houstonu, ali zdravstveni stručnjaci već primjećuju znakove fizičkog propadanja kod astronauta. Čak i dok su bili u svemirskoj postaji, stručnjaci su izražavali zabrinutost zbog njihovog mršavog izgleda i vidljivog gubitka težine.
Osim što izgleda neobično, nakupljanje tekućine u glavi može dovesti do ozbiljnih medicinskih komplikacija. Kako se pritisak povećava, on vrši pritisak na oči i optičke živce, uzrokujući sindrom povezan sa svemirskim letovima (SANS). S vremenom, mikrogravitacija uzrokuje promjene u obliku oka, uključujući oticanje optičkog živca, spljoštenje stražnjeg dijela oka i razvoj nabora na mrežnici. SANS uzrokuje zamagljen ili nejasan vid kod oko 70% svih astronauta koji odlaze u svemir. Iako se vid astronauta obično vraća u normalu po povratku na Zemlju, NASA upozorava da neki učinci mogu biti trajni. NASA također upozorava da što dulje astronauti ostanu u svemiru, to je veći rizik od oštećenja vida, što je zabrinjavajuće s obzirom na iznimno dugu misiju Williams i Wilmorea.
Osim toga, promjene u tlaku unutar mozga, uz stres i nedostatak sna, povezani su s kognitivnim propadanjem kod nekih astronauta. Istraživanja su pokazala da astronauti u svemiru sporije obrađuju neke zadatke nego na Zemlji. Također je utvrđeno da imaju oslabljenu radnu memoriju i pažnju, uz promijenjeno preuzimanje rizika. Međutim, trenutačno nema dokaza da te promjene traju nakon povratka na Zemlju. Najveći rizici povezani s dugim boravkom u svemiru proizlaze iz izloženosti mikrogravitaciji. Bez gravitacije Zemlje, astronautima slabe mišići zbog manjka opterećenja. S vremenom to dovodi do atrofije mišića, zbog čega su astronauti krhki po povratku na Zemlju. Kako bi ublažili učinke niske gravitacije, astronauti na ISS-u svakodnevno vježbaju najmanje dva sata. Ali ni to nije dovoljno da spriječi gubitak mišića i kostiju, rekli su liječnici za Daily Mail.
Astronauti koji dugo borave u mikrogravitaciji gube mišićnu masu i gustoću kostiju, rekao je dr. Jaquish. - Ljudskom tijelu potrebna je gravitacija Zemlje, a u njenom nedostatku mnogi procesi u tijelu ne funkcioniraju ispravno.
Istraživanja su pokazala da astronauti u dobi od 30 do 50 godina, koji provedu šest mjeseci u svemiru, izgube oko polovicu svoje snage. Kao što se vidjelo tijekom dramatičnog slijetanja, astronauti obično nisu u stanju hodati pod težinom Zemljine gravitacije. Iako su slijedili NASA-in rigorozni režim vježbanja na ISS-u, i Williams i Wilmore morali su biti izneseni iz kapsule na nosilima.
Promjene u gustoći kostiju mogu biti ozbiljne i dugotrajne, što povećava rizik od prijeloma i problema s kostima.
VEZANI ČLANCI:
Utjecaji mikrogravitacije dodatno su pogoršani činjenicom da astronauti često imaju problema s održavanjem tjelesne težine u svemiru. Česta mučnina i gubitak osjeta mirisa i okusa zbog pritiska u sinusima smanjuju im apetit. U studenom su liječnici rekli za DailyMail da Williams izgleda „ispijeno“ na fotografiji snimljenoj u rujnu i da se čini da je izgubila na težini. NASA-in anonimni izvor rekao je za New York Post da agencija „očajnički pokušava stabilizirati gubitak težine i, nadamo se, preokrenuti ga.“ Kasnije tog mjeseca, Williams je u NASA-inom videu uživo demantirala „glasine“ o gubitku težine, tvrdeći da je zapravo dobila mišićnu masu.
Williams i Wilmore također su bili izloženi ekstremnim razinama svemirske radijacije tijekom produženog boravka na ISS-u. U samo jednom tjednu na ISS-u astronauti su izloženi ekvivalentu jednogodišnje doze zračenja na Zemlji. Vrsta radijacije kojoj su astronauti izloženi u svemiru opasnija je od izvora zračenja na Zemlji. Svemirska radijacija sastoji se od atoma kojima su elektroni uklonjeni dok su ubrzani do gotovo brzine svjetlosti. Ovi visokoenergetski protoni i teški ioni uništavaju DNA lance u stanicama i mogu izazvati mutacije koje dovode do raka. Prema NASA-i, to povećava rizik od raka, oštećenja središnjeg živčanog sustava, gubitka kostiju i kardiovaskularnih bolesti.
Kako se onda astronauti oporavljaju nakon svemirskih misija? NASA ima specijalizirani program rehabilitacije za astronaute koji se vraćaju s ISS-a. Ispitivanja počinju čim izađu iz kapsule, prije nego što budu prevezeni u NASA-in svemirski centar Johnson u Houstonu na daljnje preglede. Astronauti prolaze kroz 45-dnevni rehabilitacijski program koji uključuje intenzivne dnevne treninge. Rehabilitacija se odvija u tri faze, od osnovne ponovne prilagodbe do visoko intenzivnih treninga. Većina astronauta vraća se u svoju prijašnju tjelesnu formu nakon 45 dana, ali nekima oporavak traje mjesecima ili godinama. Istraživanja su pokazala da se mnogi astronauti nikada potpuno ne oporave u pogledu gustoće kostiju, što može povećati dugoročne zdravstvene rizike.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
Astronauti od 60 godina ???. Nema nikog mlađeg za taj posao ?