Čini se da je razdoblje nakon ljetnih vrućina i dugotrajnih odmora idealno za sukobljavanje usijanih političkih glava, za iznošenje nemogućih i potpuno neostvarivih zahtjeva i planova, za zaoštravanja koja u osnovi ne vode nikamo... Ono što karakterizira posljednju trećinu ove godine neće biti politička usijanja nego neizvjesnost kojom vladaju nesavršene i/ili nepoznate informacije. To je stanje koje je vrlo teško jednoznačno definirati, a nevolja je u tome što se sve te nesavršene i nepoznate ili slabo poznate informacije odnose na našu budućnost. Neizvjesnosti kumuju iznimno velika količina neznanja i indolencije, guranja glave u pijesak. Gdje god se začeprka po svijetu, izvire veća ili manja količina neizvjesnosti.
Sjeverna Koreja izvrstan je primjer za to. U toj rastućoj svjetskoj krizi ne možemo predvidjeti gotovo ništa, a pogotovo ne poteze koje će vući Kim Jong-un koji balističke projektile i nuklearne glave koje na njih može zakvačiti shvaća kao neku svoju veliku kompjutorsku igricu. Ne možemo predvidjeti ni poteze koje će vući Kina, jedina zemlja koja doista može zaustaviti ludost koja se događa na Korejskom poluotoku. U igre koje se ondje igraju zasigurno je uključena i Moskva, odnosno Vladimir Putin koji velike nade polaže u političke, ekonomske i vojne integracije goleme euroazijske mase (što ne uključuje Europu). Te dvije zemlje problem Sjeverne Koreje mogu riješiti u malo vremena, ali prije toga moraju se složiti sve kockice koje će im to omogućiti. Prije godinu dana u ovo vrijeme svi smo bili uvjereni da je Donald Trump tek humoristički dodatak američkoj predsjedničkoj kampanji. Nismo osjetili neizvjesnost koju je on u tom trenutku nosio. No sada je on predsjednik Sjedinjenih Država, neizvjesnost koju je unio u američku politiku danas višestruko je veća nego u trenutku kada je pobijedio na izborima.
Prema svemu što se u Bijeloj kući i njezinoj neposrednoj blizini događalo u posljednja tri mjeseca, dalo bi se zaključiti da se ondje ne zna što će se dogoditi nakon stanke za kavu, a kamoli sutradan. Potpuno je šokantna činjenica da državni tajnik Rex Tillerson u javnosti otvoreno kaže da “predsjednik govori u svoje ime”. Nije bitno o čemu. Jedino je bitno da je državni tajnik američkoj i svjetskoj javnosti vrlo elegantno poručio da su razdori unutar Trumpove administracije toliki da se drugi čovjek države vrlo jasno ograđuje od predsjednikova mišljenja. Mislim da je to situacija bez presedana i da ukazuje na to da je Trumpova budućnost u Bijeloj kući krajnje neizvjesna. Konci će se svakako početi raspletati vrlo brzo, u trenutku kada se u nekim glavama spoje “alternativne činjenice” s već spomenutim nepoznatim ili nesavršenim informacijama. To su samo dva primjera neizvjesnosti koja je zgrabila svijet za gušu i ne pušta ga. A ljudi vole uređene sustave u kojima je gotovo sve pažljivo složeno, dobro ugođeno i predvidljivo. To su neki temeljni uvjeti za sigurnost i sreću. Neizvjesnost donosi tjeskobu i nemir, budućnost za koju nismo sigurni kako će izgledati.
Šokantno je koliko nepismenih i neobrazovanih novinara piše u nekada prilično dobrom Vecernjem listu