Razmišljajući o tome kakvi bi predsjednici bili Hillary Clinton i Donald Trump, pročitala sam riječi jednog kolege koji je napisao da Trump i njegovi sljedbenici nalikuju termitima koji u tajnosti nagrizaju veliko i razgranato stablo iznutra. Iako stablo, koje je zapravo simbol američke demokracije, naoko izgleda isto kako je izgledalo prije napada termita, oni iznutra nagrizaju njegovu strukturu i čine je krhkom i lomljivom. S druge strane, jedan od glavnih naglasaka posljednjih mjeseci jest to da se većini američkih birača u osnovi ne sviđaju ni Hillary ni Donald pa mnogi ističu da birači u ovome izbornom ciklusu neće birati između boljeg i lošijeg kandidata, između republikanca i demokrata, već će biti prisiljeni donijeti dosta tešku odluku o tome hoće li glasati za normalnog ili abnormalnog kandidata, za pomalo lošeg ili potpuno zastrašujućeg?
Jadna od prvih pozitivnih stvari koje treba reći o Hillary Clinton jest da je ona kandidatkinja političkog establišmenta, iskusna političarka koja zna kako funkcionira vlast u Washingtonu i što točno treba učiniti kako bi se neka zamisao provela u djelo. Stoga bi ona kao predsjednica mogla brzo djelovati, a birači bi vrlo brzo mogli vidjeti prve pozitivne rezultate i ispunjenje predizbornih obećanja. Clintonova je u predizbornoj kampanji pokazala da ima vrlo jasno definirane političke ciljeve i politike i da ima vrlo jasan plan djelovanja pa bi kao predsjednica vjerojatno vrlo brzo odredila prioritete i zacrtala rokove do kojih ih želi ostvariti. Oni koji je dobro poznaju kažu da ona pazi i na najmanje detalje i na cjelokupnu sliku, a uz to je osoba koja ime nevjerojatnu upornost i energiju. Na vanjskopolitičkom planu ona je političarka koja već ima vrlo vrijedno iskustvo koje je stekla kao državna tajnica, a nije nepoznata na međunarodnoj sceni.
Bit će jako ranjiva
Američki saveznici i partneri, ali i oni koji to nisu, dobro je poznaju i u nju imaju određeno povjerenje i znaju što od nje mogu očekivati. Ona je tijekom gotovo dvije godine duge kampanje pokazala i da zna biti vrlo fleksibilna i da ne odbacuje političke ideje koje nisu njezine. Najbolji primjer takve vrste fleksibilnosti je dobra suradnja sa svojim protivnikom iz predizbora Berniejem Sandersom koji je svojim ljevičarskim diskursom i demokratskim socijalizmom uspio privući izuzetno značajno biračko tijelo koje bi u konačnici Hillary Clinton moglo osigurati mandat u Bijeloj kući. Kada se to uzme u obzir, vrlo je otvorena mogućnost da će kao predsjednica biti otvorena za ideje i rješenja koja bi moglo zasjeći još dublje od onoga što je napravio Barack Obama. Uz to što će zadržati razinu zdravstvenog osiguranja koju je uveo Obama, ona će u prvoj godina mandata sigurno povećati minimalnu plaću, a vjerojatno će i zacrtati put koji će brojnim mladim Amerikancima otvoriti put prema besplatnom i dostupnom visokom obrazovanju.
No ona ima i čitav niz negativnih osobina koje su birači itekako prepoznali i upravo taj blok njezinih osobina dovodi većinu njih u veliku dilemu. Oni su uglavnom najviše zabrinuti zbog skandala koji se oko nje vuku već gotovo dvadeset godina. Iako je svaki od njih pomno istražen, a istražitelji u osnovi ni u jednom slučaju nisu uspjeli dokazati njezinu krivnju, aureolu osobe koja je sklona skandalima ona do današnjeg dana nije uspjela izbrisati. Uz to, bije je glas da voli stvari raditi iza zatvorenih vrata i onda se potruditi da to ostane skriveno od javnosti. Ako postane predsjednica, ona će zbog ove svoje navade biti vrlo ranjiva zato što njezini politički protivnici sada znaju da joj je ovo slaba točka i da gotovo sigurno mogu nešto pronaći što će dovesti u pitanje njezin politički integritet. Tako postoje nagađanja da određeni dio Republikanske stanke već ima gomile tajnih podataka o njoj koji bi im bili dostatni za pokretanje procesa opoziva u Kongresu. Kao njezinu negativnu osobinu mnogi ističu sklonost da se okružuje isključivo ljudima koji joj ni u čemu ne proturječe, već samo potvrdno klimaju glavom na svaku njezinu riječ i ideju.
Iako mnogi američki analitičari u osnovi odbijaju pripisivati Donaldu Trumpu bilo kakve pozitivne osobine, neki su si dali truda i ipak ih pronašli. Kao jednu od osobina koja bi mogla imati pozitivan ton navodi se to što Trump u osnovi funkcionira po principu „što na umu, to na drumu“. On otvoreno govori o tome što želi napraviti kao predsjednik bez obzira na to koliko će zgražanje to izazvati. Druga osobina koja bi mu mogla koristiti kao budućem predsjedniku je to što je on iskusni biznismen koji je naučen voditi razne vrste pregovora, od onih s pojedincima i kompanija, do onih s vladama stranih zemalja. Pretpostavlja se da on ima poslovne veze s vladama diljem svijeta koje bi mu kao predsjedniku mogle pomoći. U predizborima i predsjedničkoj kampanji pokazao je da ima beskrajnu količinu samopouzdanja i snažnu osobnost, što bi u politici u osnovi moglo dobro funkcionirati. No u Trumpovu slučaju, oni koji predviđaju kako bi on mogao funkcionirati kao predsjednik, više su skloni isticati njegove osobine koje ga diskvalificiraju za tu poziciju. Njegovo mentalno zdravlje jedna je od najvećih negativnih karakteristika. Mnogi ugledni američki psihijatri tvrde da je on školski primjer za narcisoidni poremećaj osobnosti i da je kao takav usmjeren isključivo na sebe i svoj osobni probitak. Tako kažu je promocija samoga sebe Trumpov glavni motiv za sve što čini pa i za zarađivanje novca koji uglavnom troši kako bi veličao sam sebe i svoja navodna poslovna postignuća. Uz to on je izrazito sklon ne samo vjerovati u teorije zavjere nego i kreirati iste, što bi, u slučaju da bude predsjednik svjetske velesile, moglo i Sjedinjene Države, a i čitav svijet dovesti u vrlo opasne situacije. Jedan konkretan detalj pokazuje i u kojoj mjeri bi Trump mogao biti nepouzdan predsjednik na međunarodnom planu. On je tijekom obaju svojih kampanja zagovarao gradnju sofisticiranog zida prema Meksiku najavljujući kako će tu zemlju prisiliti da ga u potpunosti i plati. No u trenutku kada je još tijekom predizbora otišao u tu zemlju razgovarati s meksičkim predsjednikom, o zidu zapravo nije govorio, već je Meksikance hvalio kao vrijedne i požrtvovne radnike. No nakon toga nije prošlo ni deset sati, a Trump se još žešće vratio na staru retoriku o zidu i Meksikancima kao izvoru svega zla u SAD-u. Ovime je pokazao da je i prijetvornost jedna od njegovih glavnih karakteristika, a to je nešto što međunarodna politika apsolutno ne tolerira.
Čovjek bez podrške stranke
Postoji i opravdani strah da on ni u kojem slučaju ne bi mogao biti predsjednik svih Amerikanaca, što je jedna od temeljnih ideja koja stoji iz institucije predsjednika te zemlje. Od trenutka kada se kandidirao, jasno je pokazao da bi on bio predsjednik onog dijela američkog bjelačkog stanovništva koje se osjeća ugroženo od svojih sunarodnjaka druge boje kože. On je u američkom društvu već stvorio vrlo duboke podjele, koje bi se njegovim ulaskom u Bijelu kuću dodatno produbile i radikalizirale. Uz to, on bi bio predsjednik koji u osnovi nema potpunu podršku stranke u čije ime se natjecao za predsjednika, što bi mu bitno otežalo, ako ne i potpuno onemogućilo slaganje administracije. To otvara opasnost da na važnim ministarskim funkcijama završe neki njegovi ljudi koji tu nikako ne spadaju. On je naime, poznat kao osoba koja oko sebe okuplja ljude koji svojim ponašanjem dodatno rasplamsavaju njegov narcizam i sve druge negativne osobine. Kada se sve zbroji i oduzme, postaje jasno da bi za Ameriku Hillary Clinton bila predsjednica kontinuiteta, a Donald Trump mogao bi donijeti golemi prevrat koji američka politika i društvo možda i ne bi mogli izdržati.
Šoumen? Kakva vam je to riječ?