Marta Rovira, Ada Colau i Inés Arrimadas tri su mlade žene u čijim je rukama budućnost Katalonije. Izbori za novi parlament, koji će se u četvrtak 21. prosinca održati u Kataloniji, vjerojatno neće dati apsolutnog pobjednika već će se trebati tražiti koalicije. To, prema nekim komentatorima, odlaže mogućnost proglašenja Katalonije neovisnom od ostatka Španjolske. U svakom slučaju, tri stranke – Građanska stranka (Ciudadanos), Katalonska republikanska ljevica (Esquerra Republicana de Catalunya (ERC) i Zajedno za Kataloniju (Junts per Catalunya, JuntsxCat) – prema ispitivanju javnosti u potpuno su izjednačenoj utrci. Na čelu tih triju stranaka nalaze se muškarci, ali jedan je u egzilu – Carles Puigdemont (JuntsxCat), drugi u zatvoru – Oriol Junqueras (ERC), a treći – Albert Rivera (Ciudadanos) odustao je od utrke.
Bitka za Generalitat
Tako su na tri ključna mjesta došle žene. Marta Rovira kandidatkinja je ERC–a, Ada Colau kao gradonačelnica Barcelone također ima šanse, a moguća je pobjednica Inés Arrimadas (Ciudadanos). Bez obzira na to koja će stranka pobijediti, te će tri žene imati odlučnu ulogu u stvaranju katalonske politike.
Inés Arrimadas, kandidatkinja Građanske stranke za dolazak na čelo administrativno-institucionalne vlasti u Kataloniji (Generalitat), prava je Katalonka, ali nije za odcjepljenje regije već za veću autonomiju, ali unutar Španjolske i EU. Rođena je 1981. u španjolskom mjestu Jerez de la Frontera, ali je odmalena živjela u Kataloniji, kamo su se zbog posla preselili njezini roditelji. Diplomirala je pravo i upravljanje, završila je u Nici master iz upravljanja administracijom, perfektno govori i piše katalonski, španjolski, engleski, francuski i njemački. Radila je u naftno-kemijskoj tvrtki, a zatim je prešla u tvrtku D’Aleph koja savjetuje javnu upravu. Ušla je u politiku 2011. nakon što je sudjelovala na jednom mitingu stranke Ciudadanos, a 2012. ulazi u katalonski parlament gdje je glavna oporba Puigdemontu kojem je, kada je proglašavao neovisnost, kazala da je usamljen. Lani se udala za zastupnika Xaviera Cimau iz demokratske konvergencije Katalonije. Poštuje druge i prije svega ne vrijeđa druge stranke i političare, “kao što je to s nama učinio Mr. Puigdemont”, kako je kazala Arrimadas. Želi govoriti istinu, a ne poticati maštu obećanjima koja nisu ostvariva.
“Radit ću na onome što ujedinjuje Katalonce, a ne na onome što ih razdvaja. Djelovat ću na poboljšanju obrazovnog sustava, zdravstva, javne uprave, infrastruktura i mislim da ću ujediniti sve Katalonce”, govori Arrimadas i naglašava da “neće pothranjivati odvajanje, već ujedinjavanje”.
“Ne želim biti predsjednica pod svaku cijenu”, kaže Arrimadas.
Oriol Junqueras (ERC) kandidirao je Martu Roviru na čelo katalonske vlasti. “Vrijeme je da žena bude vođa, žena koja se neće predati, koja će biti odlučna, a ujedno senzibilna, tvrdoglava, ali i spremna na dijalog”, kaže Rovira.
U pokretu za nezavisnost žene su jastrebovi, a muškarci su golubovi. Marta Rovira prisilila je Carlesa Puigdemonta da odustane od sazivanja izbora 27. listopada. “Ako nemaš hrabrosti proglasiti neovisnost, neka to izglasa parlament”, urlala je, kažu, Rovira na Puigdemonta, a ostali u uredu gledali su u pod. Da je ona bila predsjednica na mjestu Puigdemonta, zasigurno bi, kažu oni koji je dobro poznaju, izišla na balkon zgrade Generalitata i proglasila neovisnost Katalonije. No, što je za neke možda zabrinjavajuće, Roviera bi kao predsjednica bila zapovjedila katalonskoj policiji Mossos d’Esquadra da brani članove vlade od španjolske policije koja ih je došla uhititi.
“Morski pas u koži dupina”
Marta Rovira rođena je 1977. u mjestu Vic s otprilike 43.000 stanovnika, 70 km od Barcelone. Živi sa svojim partnerom Raülom Presseguerom u Vicu te svakodnevno putuje u Barcelonu. Diplomirala je pravo. Postala je članica ERC–a 2005., a tri godine poslije postala je stranačka šefica za međunarodna pitanja i napustila je odvjetnički posao. Rovira naziva Španjolsku “propalom državom” te brani osobe koje su bile uhićene nakon referenduma o neovisnosti tvrdeći da su “samo radile kako bi živjele u slobodnoj zemlji”. Nakon te fraze prisutni su počeli pljeskati, a Rovira ih je odmah ušutkala kazavši kako još nije završila svoj govor. I svi su zašutjeli. Rovira je vuk u janjećoj koži ili, kako je češće opisuju, “morski pas u koži dupina”.
“Politika je društveni impuls usmjeren na poboljšanje uvjeta našeg života. Mislim da je to najčasniji aspekt djelatnosti koja može odlikovati ljudsko biće zajedno s kulturom i umjetnošću”, kaže Ada Colau, gradonačelnica Barcelone, koja je 2015. izabrana na čelo građanske platforme Barcelona en Comú (BC), u kojoj su male stranke ljevice, među kojima su i Podemos, Izquierda Unida, crveno–zeleni, ICV. Rođena je u Barceloni 1974. s politikom u krvi, studirala je filozofiju (bila je preko Erasmusa u Milanu) te je već 1990. prosvjedovala protiv rata u Iraku. Na izbore u Barceloni ušla je nakon što su joj kao političkoj aktivistici rekli sljedeće: “Ako želite nešto, pojavite se na izborima!” Predstavila je sve nezadovoljnike i kazala: “Budućnost Barcelone u vašim je rukama”. Na kraju je, kako je kazala, David pobijedio Golijata, odnosno postala je gradonačelnica Barcelone. Njezin suprug Adriàn Alemany je ekonomist, zajedno imaju sina. Za sebe kaže da je “aktivistica za ljudska prava i demokraciju”.
Bila je u pokretu No Global, prosvjedovala protiv G8 u Genovi 2001., promicala prosvjede u Barceloni protiv preventivnih ratova američkog predsjednika Busha starijeg… Nastajali su pokreti duginih boja u cijelome svijetu i New York Times ih je 2003. proglasio drugom najjačom silom na svijetu poslije, dakako, SAD–a. Colau je postala tako važna u Španjolskoj da su je vlasti smatrale “opasnom”.
Španjolska kriza eksplodirala je snažnije jer su spekulacije stanovima i kreditima prerasle svaku mjeru. Svuda je bilo ovrha. Između 2006. i 2012. zaplijenjeno je 420.000 stanova koji su vraćeni bankama. I ne samo to, zakon u Španjolskoj određuje da onaj tko je potpisao stambeni kredit, a postane insolventan, mora ga i dalje vraćati iako mu se oduzima stan. Kao odgovor na tu paklenu smjesu bankarskih prava i manjka ljudskih prava, rođena je 2011. Platforma žrtava hipoteka (Plataforma de Afectados por la Hipoteca, Pah) na čelu koje je Ada Colau. Pokreće prosvjede i podiže prijave protiv banaka, a bila je i više puta prijavljena. Živjela je u jednoj vojarni koju je zauzela španjolska policija (Guardia Civil) u siromašnoj barcelonskoj četvrti. Za pokretanje nekog zakona pučkom inicijativom potrebno je sakupiti 500 tisuća potpisa, a Colau je prikupila 1,2 milijuna u nekoliko dana.
Danas se Ada Colau politički smješta izvan sučeljavanja Rajoy – Puidgemont, odnosno izvan dvojbe centralizam – samostalnost. Predlaže nacionalni pakt koji bi Kataloniji jamčio do sada negirana sredstva za politiku razvoja i potpore sloja koji je stradao tijekom krize. Popularna je i dobra je komunikatorica. Zna privući osobe.
Na izborima 21. prosinca Katalonci će se morati opredijeliti za jednu od tri žene, politički različite, čak i u ophođenju, ali jednako borbene. Inés Arrimadas za ostanak je Katalonije unutar Španjolske i Europe, Marta Rovira za neovisnost je Katalonije, a treća Ada Colau izvan je bitke za ili protiv separatizma. No, dvije stranke koje zagovaraju separatizam, ERC Oriola Junquerasa i JxCat Carlesa Puigdemonta, razdvojene su. ERC je, prema ispitivanju javnosti, u prednosti možda i zato što je Junqueras, koji je u zatvoru, prepustio kandidaturu Marti Roviri, dok se za čelo Katalonije iz Bruxellesa, gdje je u izbjeglištvu, nastavlja boriti Puigdemont. Mnogi mu zamjeraju na bijegu, kukavičluk. Mogao je biti mučenik, a sada je bjegunac koji ne želi dijeliti sudbinu svojih istomišljenika u Kataloniji. No, i ERC, najveći separatisti, malo su se povukli.
